Ne bih znala. Tumačim si to kao nedorečenost u zakonu, tj. statutu škole.
Kako radim u administraciji jedne pravne firme otišla sam korak dalje i tražila mišljenje kolega odvjetnika vezano uz rad javnih ustanova, tj. škole, njenih tijela, vijeća pa tako i roditeljskog vijeća. Ne postoji zakon koji specificira rad vijeća roditelja, sve o njemu izrečeno je u statutu škole. Ono što me dotuklo u njihovom pravnom mišljenju je to da vijeće roditelja u svom internom djelovanju ne podlježe nikakvom zakonu o upravnom postupku, zakonu o elektroničkoj komunikaciji, zakonu o javnim ustanovama itd. zato jer nije upravljačko tijelo škole, kao što su to recimo šk. odbor, ravnatelj i sl. koji imaju ovlasti i dužnosti donašanja odluke, rješavanja statusnih pitanja, prava itd. Zato sam žalosna jer svo svoje radno iskustvo i znanje koje imam i koje mi stoji na raspolaganju ne mogu iskoristiti u svrhu poboljšanja rada vijeća i njegovog napredovanja.
Naše vijeće vidi svoju ulogu u izradi božičnih ukrasa i skupljanja novaca za tamburaški orkestar. Ok treba i to, ali goruća pitanja poput nasilja u školi, loše prehrane, sigurnosti, kvalitetnih sadržaja, da ne nabrajam dalje - ostaju tu di jesu. A o njima bi se trebalo raspravljati, iznašati ideje, prijedloge, vršiti pristisak na školu i institucije da rade apsolutno sve korake koji im stoje na raspolaganju za kvalitetnim rješavanjem problema.
Mi smo miljama daleko od toga. I nikog nije briga.