ekoi prvotno napisa
Dajte malo pojasnite, jer ovo što kažete ima smisla i zvuči dobro, jasno je da forsanje neće pomoći, ali meni nije jasno što je mekši pristup? Kada negdje vlada opći kaos i nemar, nerad, kojim mekšim pristupom postići ikakav pomak?
Npr. - U prošloj šk. godini imali smo slučaj nasilnog ponašanja jednog učenika u razredu. Učiteljica, pedagogica, defektologica, ravnatelj - svi odreda su govorili: radimo na tome. I oni su radili na tome 3 mjeseca tako da je mali ludovao svaki dan, mlatio i ozljeđivao drugu djecu koja su plakala i odbijala ići u školu, nitko malom nije znao, htio, mogao stati na kraj dok se nas par roditelja nije primilo posla i počeli pisati prijave socijalnoj službi, ministarstvu, dječjoj pravobraniteljici. E, onda se stvar rješila u roku od par tjedana, mali se čudom transformirao. Isključivo zato jer smo odbacili tzv mekši pristup, odbacili smo molećave razgovore i smješkanje i ozbiljno svima zaprijetili svim mehanizmima koji su nam stajali na raspolaganju. Da i u tome smo bili sami, na vijeću roditelja smo dobili šipak. U procesu smo se zamjerili mnogima, ali smo riješili problem - svima. Bila sam spremna prihvatiti lentu Miss antupopularnosti jer je bilo neprihvatljivo gledati djete kako plače svaki dan jer ju neko maltretira.
Nemojte me krivo shvatiti i ja bi voljela mekši pristup jer je manje stresan svima ali za neka pitanja nema se vremena čekati mjesecima i smješkati svima da se ne bi zamjerio ili dobio njegovu naklonost.
Jasno, ne bih se za svaku stvar ovako ponjela. Ne bi divljala na cijelu školu jer nemamo dovoljno wc papira, ali za osnovna prava i potrebe sam spremna zagorčat život svakomu kome treba.