Razumijem ja i genius donekle i njenu perspektivu. Nije uvijek mali razred sreća.

Uostalom imamo i mi u Zagrebu malih školica, s brojčano malim razredima, koje rade u jednoj smjeni, pa se iz njih bježi glavom bez obzira i upisuje u druge škole. Svejedno što je u drugoj školi, po izboru roditelja, dijete 23, 24, 25, 26... u razredu.

Što bi Peterlin rekla puno toga ovisi o sastavu razreda, kako djece tako i roditelja. U razredu od 20tak učenika mnoge poteškoće i krajnosti se nekako amortiziraju, dok u malom razredu mogu neprestano biti u prvom planu.

I još jedna stvar o kojoj se baš i ne govori u javnosti: osim kroničnog nedostatka liječnika, Hrvatskoj nedostaje i učitelja. Što se itekako negativno odražava izvan Zagreba i većih gradova.