-
-
nazvala ga na mobitel jer nisam mogla dočekati da dođe doma i vikala u slušalicu da će postati tataaaa!!!
-
Ja sam isto smisljala i sanjala, kako cu mu to na najljepsi nacin rec.
Nakon tri negativna testa, dosao je dan i za pozetivni!
Dosao je iz nocne smjene, trebao je spavat do 13 h, ali ja nisam mogla izdrzat i napravila sam test negdje oko podne. Vidjela sam bljede ali dvije crte!
Jurim u sobu, budim ga, dajem mu test, on me gleda i pita " Jel to istina"! 
Pustili smo obadvoje par suza radosnica, on je odma trazio trbuh i pricao s bebom!
To je bilo za vikend, on mi odmah u pon. napravi termin kod gin. jer mora to njemu dok potvrdit jer crtice su bljede pa da nebi bilo nismo znali! I tak nam je dok potvrdio, i nasoj sreci nikad kraja. Od prvog dana, dok mu spomenes djete ima osmjeh od uha do uha!
-
Evo moje dvije priče:
Prošla je prva godišnjica braka, puno negativnih testova, a bebe nema na vidiku. Napokon, nagovorim ja mužeka da odemo doktoru i da vidimo da li sve ok. Nakon samo jednog ultrazvuka veli dr. da su to policistični jajnici i da nema šanse za trudnoću bez terapije, da je najbolje uzeti terapiju injekcijama i da će beba doći. Ja, luda i spremna na sve, kupim injekcije (550 kn) i dolazim svaki dan u Petrovu (u dežurstva noćna), sestre mi se podsmjehuju i komentiraju "To je tom dr.-u i slično" A ja niš ne kužim i radim po svom. Napokon, veli meni taj famozni dr. točno dan i sat kad treba napravit bebu, a traži on i mali "predujam". Na sreću, nismo imali love kod sebe, a muž se snašao "Nagradit ćemo vas kad vidimo bebu na ekranu". Obavimo mi sve prema uputama, čekamo da M izostane, ali stigla obilnija nego prije.
Strašno razočarana, neću se više ni približiti toj bolnici, nego kopam ja malo po internetu i nađem da su te injekcije strašno jake i da se daju nerotkinjama iznad 35 g. (a ja imala 24) u nekim dosta teškim slučajevima. Obratila sam se za pomoć doktorici S.K. na Sv. Duhu i ona se zgrozila od svega što sam prošla i naručila me. Ultrazvuk je kod nje pokazao da nisu policistični, ali da nema znakova ovulacije, a ni mužev nalaz nije bio baš sjajan. Bio je početak ljeta i doktorica pita hoćemo li nastaviti s pretragama, pa eventualno dogovoriti inseminaciju ili ćemo pričekati jesen. Složimo se za jesen i potpuno neopterećeni odemo na more. OK; sad znamo da od bebe ništa prije jeseni, opustimo se i uživajmo jedno u drugom. Nakon puno vremena napokon smo vodili ljubav (a ne radili dijete)
i to svaki dan i na sto raznih mjesta.
Nakon povratka s mora kasni meni M, ali ovaj puta ništa ni ne očekujem. Kasni već 3 tjedna, već su tu i simptomi i ja na poslu radim test (ovaj put najjeftiniji) i evo dvije crte!!! :D Presretna, zovem muža na posao, ne mogu čekati da se vidimo doma!!! On ne može doći k sebi od sreće! Tako smo dočekali našu princezicu Megicu,
ljubav našu najveću na svijetu.
S drugom bebom kao da nas je Bog htio poštedjeti svih problema iz prve priče. Megi je imala skoro 2 godine, i mi se dogovorimo da ćemo početi raditi na drugom bebaču. I tak se mi primimo posla, bez puno očekivanja. Sljedeći ciklus, točno na dan kad sam trebala dobiti, probudim se s osjećajem da sam trudna i cijelim putem do posla ne mogu odagnati te misli. Usput kupim test (onaj isti, jeftini) i opet na poslu napravim istu stvar- i nema niš (s Megi se odmah pojavila crta tamna i uočljiva)... OK, nije frka, tek je prvi pokušaj. Odem se javiti na telefon, vratim se da bacim test i imam što vidjeti- crtica posve blijeda, ali vidi se! Ipak sam znala!
Taj put sam sve isplanirala (bilo je valentinovo)- stavila testić u čestitku, napisala posvetu najdražem mužiću, i dala mu je u autu na putu do doma, jer nisam mogla dočekati da stignemo. Bio je malo nepovjerljiv s obzirom da je crtica blijeda, za razliku od prvi put. Tako je stigla i naša druga najveća sreća, naša Linda.
Baš sam se raspisala...
svima
-
Ajme, cure, predivne su sve vaše priče.
Meni su isto doktori prijetili da ću teško imati djece. Da godinu dana ništa ne očekujem, pa smo se bacili na posao, ne očekujući previše. Par mjeseci smo pokušavali, od toga zadnji mjesec po pravilima koje nam je doktorica dala.
Napravila sam test par dana prije očekivane m, kad ono ništa. Razočaranje. Zaboravila ja na to, i dobila neku "virozu", strašan umor, mučnine. I osjećaj da ću sutra dobiti, jer su me grudi luđački bolile. Kako mi je m kasnila već skoro mjesec dana, kupim ja novi test, ali uvjerena da ću svaki čas dobiti. Radim test u subotu ujutro, mužić spava. Napravim test, nema crtice, znala sam. Odem oprati zube, nakon par minuta pogledam test, u jednoj ruci držim četkicu, u drugoj test, kad ono dvije crtice. Molim? Što to znači? Molim? T-r-u-d-n-a s-a-m! To sam pomislila u sebi, a naglas sam vrisnula, probudila mužića koji je dotrčao do wc, rekao:"Nisi valjda radila test bez mene, jesi, nisi valjda, ajme, jesi, trudna si! Moja beba će imati bebu". Grlio me, ljubio, a meni su od šoka suze krenule, sva sam se tresla. Napravili smo još dva testa, sve plusevi, duple crtice!!! I tako to bijaše do dana današnjeg, bebicu nestrpljivo iščekujemo u siječnju!
-
Moj stjecajem okolnosti i nije bas bio sto sam ocekivala. Planirano smo krenuli na bebaca s time da sam mu rekla da nema sanse da uspijemo odmah prvi mjesec posto u vrijeme ovulacije nismo zajedno (on je morao na put). Nakon sto mi je zakasnila punih 5 dana, posumnjala sam da se nesto desava i kupila ClearBlue; lijepo mu ga neiskoristenog zapakirala u neprozirnu foliju, stavila masnicu i sve skupa stavila na regal da nadje navecer. Navecer on gleda televiziju, ja gledam neotvoreni paket... i pojela bih se od radoznalosti i nestrpljivosti... Pocnem ga nagovarati da otvori paket, da sam mu kupila neku sitnicu, ali on, mrzovoljno, odbrusi da mu se neda... sutra ce. Ja nastavila nagovarati, sto vise nagovaram to se njemu manje da... dok nije doslo do mog prigovaranja da je nepristojno odbiti neciji poklon i bla, bla. Nakon toga on revoltirano krene otvarati paket, nadje unutra neiskoristeni ClearBlue, malo bulji u njega, i onda me pogleda i pita: "Sta nisi rekla da ti je ovulacija dok sam ja na putu". Ja onako zabezeknuto se krenem pravdati da sam pogrijesila u zbrajanju, i onda skuzim kakve gluposti govorim... i puknem od jada sto nije bilo onako filmski romanticno kako sam ocekivala... nego sve tako nadrk.no. Do sutradan navecer nismo razgovarali, a ClearBlue je i dalje bio neiskoristen... dok ga nisam copila i sama otisla u kupaonu, sama docekala debeli plus, i nakon toga ga nadureno zvala da ga dodje pogledati. Nakon toga smo se pomirili, i on je i dalje onako divan, brizan i dobar kakav je i bio prije toga... ali kopa me sto je cijela prica oko saznavanja trudnoce bila tako losa.... a vjerojatno ce me kopati sve dok se ne ispravi s nekim drugim docekivanjem plusica
-
-
-
Ma znam da sam puno ocekivala pa me razocarao los prijem... pogotovo sto smo planirali trudnocu. Na neki nacin sam si sama kriva jer sam ga uvjerila da nema sanse da iz prve uspijemo (zaista je prvi put bez zastite bio dobitan) pa se nije psihicki pripremio za to iznenadjenje... ali ako mi i drugi put priredi takvo razocarenje sasiti cu ga ko beba zvecku.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma