Oprostite, ali više ne mogu čitati bez da se umiješam… zasad skulirana i audrey, to što vi govorite je zgodna ideja, koja je samo ideja u nekoj mašti ideala, ali ni približno blizu stvarnosti! Da krenemo od početka… kao prvo, jako je mali broj djece koji uopće nakon doma odluče krenuti na studiranje. Oni koji to ipak uspiju (a jako je bitan stav i pogled na svijet) to su djeca koja su snažna, radišna i znaju za što se bore, te za njih država osigurala projekt i stipendiju koja se zove „Korak u život“ i koja ih podržava za svo vrijeme studiranja, te imaju mogućnost života u studenskom domu. Nakon uspješnog studija, naravno da si traže zaposlenje i sasvim su u stanju dalje se brinuti o sebi-pa već su bliže tridesetima! Djeca koju vi zamišljate ne postoje. Očito europa nije sklona tome da uzme dijete na udomljenje koje boravi u domu. Zašto onda mislite da djeca koja zadnjih deset godina odsjede u domu bi trebala sada, korak pred studij biti „pogodna“ za obitelj? Djeca trebaju obitelj puno prije. Da dijete ima šanse prije vidjeti obitelj, živjeti u obitelji, možda bi se na kraju svog školskog puta ipak odlučilo i za nastavak na fakultet.