nisam neka od plakanja ali kad mi dođe onda mi je svejedno dal je pred djecom ili ne...
jednom prilikom me moj stariji isto doveo do suza i rasplakala sam se pred njim - reakcija je bila ista kao i kod tebe: mama ne plači, neću te više nikad rastužit...
i moram priznat da je to bio kao neki prelomni trenutak - to je riješilo puno naših konflikata i nekako kao da je shvatio na koji način njegovo ponašanje utječe na mene...
a ona uzrećica - muškarci ne plaču - mi se gadi... i jednom prilikom je neki susjed mom klincu rekao: nemoj plakat ti si veliki dečko, veliki dečki ne plaču... ja sam se okrenula i održala čovjeku bukvicu a sinu lijepo rekla neka plače kolko ga volja... imam muža koji je odgojen da ne plače i totalno sam uvjerena da zbog toga ima čir