Plačete li ispred djece?

[zasad skulirana]

nisam neka od plakanja ali kad mi dođe onda mi je svejedno dal je pred djecom ili ne...
jednom prilikom me moj stariji isto doveo do suza i rasplakala sam se pred njim - reakcija je bila ista kao i kod tebe: mama ne plači, neću te više nikad rastužit...
i moram priznat da je to bio kao neki prelomni trenutak - to je riješilo puno naših konflikata i nekako kao da je shvatio na koji način njegovo ponašanje utječe na mene...
a ona uzrećica - muškarci ne plaču - mi se gadi... i jednom prilikom je neki susjed mom klincu rekao: nemoj plakat ti si veliki dečko, veliki dečki ne plaču... ja sam se okrenula i održala čovjeku bukvicu a sinu lijepo rekla neka plače kolko ga volja... imam muža koji je odgojen da ne plače i totalno sam uvjerena da zbog toga ima čir

i meni je to palo na pamet,ono zamisli da sad to bude imalo pozitivnog efekta pa da rjedje dolazimo u sukob...koliko je tada imao godina?
mislim da ce moja ipak brzo zaboraviti na ovo ....

sto se tice muskaraca koji placu,tu nemam problema,MM pusta suze,cesce radosnice doduse...

[lukab]

i meni je to palo na pamet,ono zamisli da sad to bude imalo pozitivnog efekta pa da rjedje dolazimo u sukob...koliko je tada imao godina?
mislim da ce moja ipak brzo zaboraviti na ovo ....

sto se tice muskaraca koji placu,tu nemam problema,MM pusta suze,cesce radosnice doduse...

čini mi se da je imao 3... znam da sam bila trudna...
baš se prelomio, dan danas kad kažem da sam sad tužna on promijeni ponašanje i govori: oprosti, neću to više raditi, nemoj mi biti tužna
al mi smo poslije toga jako puno razgovarali o tome jer sam ja skužila da ga se dojmilo i objasnila sam mu svoje osjećaje, usporedila s nečim iz njegovog svijeta... i sljedećih par puta kad je imao ispad sam ga podsjetila na taj događaj, željela sam da shvati kako njegovo ponašanje utječe na mene...
kaj ja znam - možda i ovisi o djetetu...