Plačete li ispred djece?

[Lucky2]

Kad sam bila s prvim trudna, odveo me dragi u kino na "Djevojku od milijun dolara".
Počela sam plakati još za vrijeme filma, dok smo izašli već sam ridala.
A još sam se i ljutila na njega jer me je odveo na tako tužan film.
Inače sam emotivna osoba, ali ne plačem baš pred djecom, možda su me svega dvaput vidjeli u suzama.
Čovjek bi se trebao moći u svoja četiri zida opustiti i "prepustiti", samo vjerujem da djeca naše
osjećaje doživljavaju na tko-zna-koju potenciju, i dok nas prođe, oni se još neko vrijeme čude

[šafran]

Čovjek bi se trebao moći u svoja četiri zida opustiti i "prepustiti", samo vjerujem da djeca naše
osjećaje doživljavaju na tko-zna-koju potenciju, i dok nas prođe, oni se još neko vrijeme čude

Tko to zna, pričat će nam kad odrastu

Makar generalno mislim iz nekog i svog i tuđih iskustava, pa i iz onih groznih dokumentaraca o bijelom roblju, da djeca nisu baš tako lomljiva, robusna smo mi čeljad, makar opet neki više, a neki manje. Ali generalno mislim ako općenito u obitelji vlada neka zdrava atmosfera, ljubav, smijeh, zeka peka preteženo, povremeni kratki spojevi iz ovih ili onih razloga sigurno neće ostaviti neke trajne ili tragične posljedice jer i iz toga djeca uče i pripremaju se za život koji nije baš marmelada.