Naša je cura godinu i pol i već sam dva-tri puta oplakala pred njom. Bilo je to na prvom cijepljenju kad su je nespretno bockali 4 puta, a onda sam s njom u plač pred svima. Onda je bilo kad se zveknula glavom o zid, ajme kako mi je bilo žao nje i kako su me bolile njene suze... Onda kad sam saznala da mi je 10godišnji učenik umro... bila je sa mnom i stvarno se rastužila gledajući mene. Ma ne znam, trenutna iznerviranost se ponekad kod mene kanalizira kroz suze da se olakšam, što bi rekli, kad ti dođe teško... Ne tražim kuteve gdje bih se sakrila. MM ne voli moje izljeve emocija kroz suze, ali ja na to ne obraćam pažnju. Bolje vani nego unutra...