Čoksa, u pravu si.
Zato sam ja danas odvela moje dijete da napokon vidi Plitvice.
Gužva?
Mi smo došli u 8 ujutro i osim nas i još jednog autobusa s njemačkim umirovljenicima nije bilo nikoga.
Lijepo u miru sam popričala s iznimno ljubeznim djelatnicima na ulazu u parkiralište i park.
Sve su nam objasnili i tako smo se kretali.
Auto smo ostavili na ulazu 2 i tamo ušli u park.
Spustili se do jezera, brodićem prešli na drugu stranu i nastavili pješice, nekih 2-3 sata oko Velikog, Malog jezera, slapova Prštavac...
Zatim na vlak pa do ulaza 1 i dalje pješice, ali zbog poplave nismo mogli skroz do Velikog slapa.
Vidjeli smo ga odozgora, ali smo se dogovorili da iduće godine svakako opet dolazimo i obilazimo tu stranu.
Sve zajedno smo hodali oko 4-4,5 sati.
Ljudi je bilo, ali ne mogu reći da je bila gužva.
Prevelik je to prostor za gužvu.
Jedino gdje je bilo malo više ljudi je ulaz 1, ali došla su dva vlaka po sve nas i komotno smo stali pa je i praznih sjedalica ostalo u vlaku.
Ono što me začudilo jest da je danas bilo pola Azije na Plitvicama, a po riječima konobara iz hotela Grabovac, tako je svaki dan.
Mi smo ručali u hotelu Grabovac i u početku bili jedini gosti u ogromnoj sali i to u vrijeme ručka nešto malo prije 14 sati.
Osoblje je bilo odlično; dvije gospođe koje su nas posluživale bile su savršene u svakom pogledu.
Hrana također.
Uzeli smo oba menija iz ponude i sve je bilo fino, toplo, mekano i friško. I zaista za samo 40kn svaki.
Nismo ni mogli sve pojesti.
Negdje na pola našeg ručka su navalili Japanci u restoran. Nekoliko autobusa.
Ono što me fasciniralo i u hotelu, a posebno na jezerima jest što su iznimno neljubazni, guraju se, viču cijelo vrijeme. Baš čudno. Ja sam mislila da su oni kulturniji.
Poneki naši ljudi isto. Jedna ženturača u srednjim godinama je na sav glas opsovala Boga i majku božju nama i psima i to zato jer se naš pesek njuškao s drugim pa ih je ona, jadna morala zaobići i eto, usput nam opsovala ekipu s neba bijesno vukući djevojčicu od nekih 7 godina za ruku. Strašno.
Uvijek se šokiram kad ovako nešto čujem i vidim i pitam se odakle izgmižu takve spodobe?
Nasuprot ovome, svi djelatnici su bili savršeno ljubazni, govorili engleski kak spada, a ne rukama i nogama i baš sam ponosna na sve njih.
I gospođe na ulazu i prodaji ulaznica i djelatnici na parkingu i djelatnici na brodu i vlaku te djelatnici na održavanju čistoće su zaista na ponos tvrtke i sviju nas.
Nema nervoze, ljubazni, spremni pomoći, ma sve, baš sve, a znam da im je već svega dosta, ali to se na njima ne vidi.
Njima je svaki gost jednako važan i mi po 25kn i stranci po 110kn koliko sada košta ulaznica.
Mi smo se vratili doma umorni i sretni.
Još da nas je vrijeme poslužilo, ali na to nismo mogli utjecati.
Magla je bila cijelo vrijeme i sitna kišica.
Ako planirate otići, svakako se dobro obujte. Blatno je i mokro, a neke staze su pod vodom.
Unatoč tome je prekrasno i treba otići i vidjeti to čudo prirode.
Prekrasna je naša Hrvatska