ajoj, cvijeta - znam o čemu pričaš - kada sam diplomirala, svake godine smo imali tam kongres - nauživala sam se tih soba i Brijuna - no otada je dosta prošlo, tako da obiteljski nismo bili.
Još, kako sam ja ipak dosta stara - tada je vlasništvo Brijuna još bilo neriješeno, tako da smo ulazili na mjesta na koja sada vjerojatno ne bi mogli ući - no frendioca je usto komentiarala - ako smo u rezervatu i osuđeni smo družiti se jedni s drugima. pa navečer nisu niti staze bile osvijetljene - ne znam kako je sada. nije bilo ni restorana, ma ono - totalni mir.