da,jesu,prema svima,a neke potpuno,ali potpuno ignoriraju.
danas je bila situacija malo bolja. jedan djecak je plakao za mamom,i ravnateljica ga je uzela u narucje i tjesila. to sam prvi put vidjela.
razmisljam,mozda ce biti bolje,mozda su imale lose dane,mozda nesto...
kad sam dosla po svoga nakon sat vremena,on je plakao isto kao jucer,ravnateljica je sjedila s njim na podu gdje sam ga i ostavila.
a dosla sam 10 minuta ranije da vidim sta se zbiva i sto cu zateci,a i nisam mogla vise cekati...
dakle,bila je uz njega,nije ga ignorirala.
rekla je da je on jos mali,jer su u grupi svi iznad 4 godine. on je tek navrsio tri.
dojam u vezi mog djeteta je danas bolji sto se njih tice,iako mislim da bi pedagogica trebala dolaziti na posao barem dok netko ima adaptaciju,jel.
ni danas se dama nije pojavila. od 6 dana,znaci na poslu je bila 2 dana. ne znam kako se to uopce moze.
plus,kad sam obuvala patike svome,dvije djevojcice su sjele u trgovinicu da se igraju,i ravnateljica je vrlo grubo rekla da je trgovina zatvorena i izvukla ih za ruke odatle.
nikakav suvisli razlog ne moze biti da ih tako otjera.
plus,ima jedan djecak koji ne govori. ne znam zasto niti bi pitala za drugo dijete,ali sam primjetila. ne igra se s nikim nikada,ima mozda cak i punih 5 godina,onako je veci bas,i nikada nije rekao ni rijec dosad. danas je isao za ravnateljicom i ne znam sto se dogodilo u jednom trenutku,ali je pocela vikati na njega. vikati,stvarno je vikala. da ono ucini mom djetetu ja bi joj pocupala kosu. ne znam sta mu je govorila,jer nisam razumjela. pobjegao je od nje,i spustio glavu...jadno,jadno dijete...place mi se za njim...
to je od danas... mi nismo sigurni sta cemo,svaka pozitivna stvar me tjera da pokusamo jos malo,ali ima previse negativnih...uh...