Citiraj Uh-puh prvotno napisa Vidi poruku
I da, dijete treba prihvatiti zivot kakav je, al nama osjetljivim mamama je jako tuzno kad se mora suociti istovremeno sa odvajanjem, vikom, nebrigom iliti zanemarivanjem, a i nista ne razumije. A tek onda tete znaju biti pi***. I znam da nam pada sve to puno teze neko malenima, al tesko se operirati od toga.
Meni samo nije jasno zašto uz mamu koja ne radi malo dijete koje ne govori jezik zemlje u kojoj živi uopće mora u vrtić. Zar se nije moglo pričekati da nauči jezik uz npr. tetu čuvalicu koja je izvorni govornik i koja bi s njim bila doma nekoliko sati na dan? Koliko sam shvatila-novac nije problem. Ni meni se ova priča ne sviđa previše kao što mi se nije sviđalo ni sve u našem vrtiću, ali imala sam izbora i izabrala upravo taj vrtić. Da mi se jaaaako nije svidjelo tražila bih drugu soluciju. I u svemu tome najmanje mi bi bio problem koliko psihologica provodi vremena u vrtiću. U postovima mame koja nije zadovoljna malo je previše negativnih riječi o zaposlenicima vrtića. Mislim da se radi o prevelikom očekivanju od (besplatnog?) vrtića i preosjetljivosti. Za našu djecu nikada nam ništa neće biti potpuno po volji. Zato, ako postoji izbor, za malenog bi možda bilo najbolje da još ostane doma jer je tamo sve točno kako mama želi da bude.