Možda sam bila nedorečena, ne zovem ja doma da bih umirila svoju zabrinutost (jer nisam zabrinuta, pa mi sve ove zubobolje, cijepljenja i ostalo ne predstavljaju razlog za zvanje preko sata) nego da zna da ću ga zvati.
 |
|||
|
|
|||
Možda sam bila nedorečena, ne zovem ja doma da bih umirila svoju zabrinutost (jer nisam zabrinuta, pa mi sve ove zubobolje, cijepljenja i ostalo ne predstavljaju razlog za zvanje preko sata) nego da zna da ću ga zvati.
mislim sad smo promjenili šklu između ostalog i radi ovakvih stvari
ma nije niš osobno. ja već 40 godina imam mamu koja radi u školi koja ne prepričava situacije iz života učenika ne javlja se na mob nego moramo nazvati u tajništvo ako je hitno pa odu po nju ne čita novine nego predaje i konunicira s 30 ljudi koji su joj povjereni na obrazovanje i odgoj i zato sam ja u šoku od kad mi djeca idu školu. odnos prema radu....
Pa ne bih rekla, meni se čini da je naglasak na prekidu nastave u privatne svrhe.
Mislim, mogu ja njih maslati da mi nedostaje kreda, cd, ovo-ono, ali čemu?
Iskrena ja, iskreni oni, i meni stvar funkcionira.
Ionako sve pokušaje muljanja nanjuše k'o psi tragači. I dobro da je tako, slušajući ih možemo puno toga naučiti.
Joj pikula ja bih svoju djecu u skolu kod tvoje mame!
Ozbiljno, da sam ja ravnatelj, ne bih tolerirala koristenje mobitela pod nastavom ni ucenicima ni uciteljima, a prekrsaji bi se nekako sankcionirali da nikom ni ne padne na pamet. Opomena, nesto, ne znam, ali strogo. Ne bi izazivalo simpatije to sto je netko dobio brata - cestitali bi pod odmorom.
Nece se nista strasno desiti ako nekad nekome i zazvoni mob i prekine nastavu, to se slazem, ali po mom misljenju to je stvar principa.
Za hitne slucajeve postoji tajnistvo, a sve drugo moze pricekati kraj sata. Govorimo samo o 45 min, u najgorem slucaju. Nastava je vazna. Skola je vazna. Takvu poruku bih ja zeljela poslati.
Ali eto nisam nikakav ravnatelj niti cu bitiAli voljela bih naci takvu skolu svojoj djeci.
pa je važna, al ipak je važnije ako je dijete dobilo brata ili sestru, oprostićete mi. :DCharlie prvotno napisa
ove poruke od roditelja djeci pod satom mi nekako u urbanu legendu spadaju, al eto, valjda ima i takvih bisera. šta reć drugo.
meni je bitno i ugodno me iznenadilo da sve učiteljice/profesorice koje su se ovdje javile u principu nemaju problem mobitela. coolerica, suncokret, trampolina, maria...
eto, ja ti garantiram da nije urbana legenda
imali smo roditeljski s tom temom
i nije upalilo
(tada nisam znala za ovoga dječaka, nego za neku drugu djecu)
Nisam mislila da će nastavnik smuljati da mu treba kreda a zapravo želi telefonirati, nego da će ukoliko bude trebao izaći po kredu ili imenik ili nešto treće tu priliku iskoristiti za zvrcne dijete kako ne bi to radio pod satom, a baš je tada hitno i bitno da čuje svoje dijete jer je ono: samo kod kuće pod temperaturom, ili nešto slično.
Meni ovo tvoje ispada da je bolje da nastavnik kaže: "sorry djeco bit ću iskren, baš sad želim zvrcnut svoje dijete da ga pitam je li dobio neku ocjenu", umjesto da tijekom 45 minuta bude posvećen svojim učenicima i svojim primjerom ih odgaja da poštuju red i nastavu.
dođe meni jednom moja i kaže da je profesor rekao da na njegovom satu moraju mobitele ostavljati u ormariću i netom što je to rekao zazvonio mu je mobitel na koji se on javio
Posljednje uređivanje od larmama : 16.10.2014. at 14:15
Dobro, mamasch, nisam baš toliko iskrena :D
Dam zadatak, kažem moram hitno obaviti poziv, izađem i vratim se. Cijela priča oko toga traje ispod minute.
Veći mi problem izaziva to što sam nedavno pomiješala kad imam pauzu (okrenula sat za sat). Čekaju oni, čekam ja-ali ne čekamo istu stvar
Šalu na stranu, to je meni recimo za opomenu ravnatelja, takve se stvari ne bi smjele događati.
Da dodam, mobitelska dostupnost mi ne izaziva stres.
U nekim vremenima kad nije bila potrebna jača kombinatorika da svi u obitelji odrade svoje zadatke u jednom danu, nije ni dostupnost bila nužna.
Kad se treba dogovoriti ko mora ostat duže na poslu, di treba čekat kojeg roditelja nakon nastave ili ko će pokupit koje dijete- pa ne trebati mobitel je blagoslov, a ne odluka.
vezano za djecu ili za život općenito?
Pa, ako djeca imaju tako razvijen bonton oko upotrebe mobitela da su im aparati isključeni/stišani i pospremljeni u torbu za vrijeme sata, ako se tokom nastave ne igraju, ako ne fotografiraju druge bez pristanka i ne pokazuju drugoj djeci porno klipove, ako ne snimaju učitelje, ne oduzimaju drugoj djeci mobitele i pregledavaju sadržaj; a sve to u školi, onda ova tema zaista nema nikakvog smisla.
Ja nisam primijetila da ITKO misli da dijete treba pisat tijekom nastave poruke- ili razgovarat.
Meni je to valjda nepojmljivo, pa nisam uzela tu opciju uopće u obzir.
Meni se isto dogodi da nazovem klince popodne i dobijem figu jer oni ne uključe mobitele nakon nastave.
Ajme sad cu cjepidlaciti ali moram
Cvijeta, pa je naravno da je vaznije dobiti brata ili sestru tom uceniku, nego taj sat nastave. Mogao je sto se mene tice, taj dan i doma ostati, nisam ironicna, stvarno.
Ali nije zato to vazno cijelom razredu i uciteljici, a uz to, jednako vazno ostane i za 45 minuta pod odmorom. Kao da je djeci vazno istog trenutk saznati takvu vijest...to ide od nas, roditelja.
Evo, necu vise. Ja sam malo, izgleda, osjetljiva na skolstvo, a nije mi struka.
Ja eto mislim da je od jednog sata nastave SVIMA važnije da je netko dobio bracu. Jer šta ti je život.
evo me natrag na temu nakon 7 sati nastave . imam pauzu pa v imam pripreme za maturu.
svašta se ovdje napisalo, i iskreno čudom se čudim nekim forumašicama da se politički korektno izrazim.
17 godina radim u nastavi i stav prema mobitelima je evoluirao tijekom godina.
djeca se znaju ponašati i mobiteli su u jaknama ili torbama. utišani.
kao i moj.
ako se dogodi koja nezgoda, nasmijemo se i idemo dalje .
intrigiraju me rigidni stavovi nekih oko tih nesretnih mobitela, dok su u nekim drugima segmentima ultimativno liberalne ( jelo i brisanje usta o robu npr ). ja recimo mobitele ne progonim i nemam problema sa istima
ti si dobra
ja sam za internate
Iz Pravilnika o kućnom redu u našoj školi:
Za vrijeme nastavnog sata zabranjuje se slušanje bilo kakve glazbe koja nije u funkciji nastave.
Mobiteli moraju biti isključeni. Strogo je zabranjeno fotografiranje, snimanje i slične radnje za vrijeme nastave i u prostorima škole bez dopuštenja predmetnog učitelja.
U protivnom će se predmeti oduzeti učeniku, što vrijedi i za ostale stvari koje učenik donese u školu, a ne pripadaju školskom priboru.
Oduzetu stvar razrednik vraća roditelju – skrbniku učenika.
Eksplozivna sredstva, predmeti koji mogu ugroziti sigurnost drugih učenika, cigarete, alkohol ili opojna sredstva, te po zdravlje štetne tvari, bit će bespovratno oduzeti, a protiv učenika poduzete potrebne pedagoške mjere prema Protokolu.
Meni ovo, s obzirom na vrijeme u kojem živimo, dosta, pogotovo što se i provodi.
I da: pravilnik je star 4 godine.
evo. jel se možemo složiti da je ovo sasvim dobar primjer i da, ako u nekoj školi postoji problem mobitela, da se u te škole (one u kojem stalno dobijaju sestre i braću pod nastavom, umiru bake i mame lome noge) u pravilnik o kućnom redu ubaci ovako nešto?
prijedlog za andrejuma?
jer se očito oko ovoga drugoga ne možemo složiti.
jer pravila su jedno, a iznimke su drugo.
sat na kojem netko od djece dobije bracu ili seku, ma ne moraju znati isti tren, ali, zašto da se ne vesele svi zajedno. i neka mama učiteljica dva put mjesečno zovne svog prvašića jel došao kući ili je ostao vani s ekipom igrati nogomet.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 16.10.2014. at 15:57
ja jedino ne razumijem zašto neki tvrde da se u kućni red ovo ne može staviti, kad se očito može. Tko odobrava kućni red škole?evo. jel se možemo složiti da je ovo sasvim dobar primjer i da, ako u nekoj školi postoji problem mobitela, da se u te škole (one u kojem stalno dobijaju sestre i braću pod nastavom, umiru bake i mame lome noge
prijedlog za andrejuma?
jer se očito oko ovoga drugoga ne možemo složiti.
jer pravila su jedno, a iznimke su drugo.
sat na kojem netko od djece dobije bracu ili seku, ma ne moraju znati isti tren, ali, zašto da se ne vesele svi zajedno. i neka mama učiteljica dva put mjesečno zovne svog prvašića jel došao kući ili je ostao vani s ekipom igrati nogomet.
samo ću potpisati mariju i dodala bih da škola nije radni logor, niti vojska.
a tamo gdje djeca pišu poruke pod satom bi, da nemaju mobitel radila nešto deseto, nije tu u mobitelu problem.
Posljednje uređivanje od suncokret : 16.10.2014. at 15:34
O da, sjećam se ja što smo sve radili kod nekih nastavnika i profaća, nismo imali mobitele, ali smo imali papire i olovke, pa slali porikice, eeee psss, daj to do onoga i onoga.
ok, ali gdje je granica
tu i tamo tolerirati mobitel
tu i tamo tolerirati da netko 4 sekunde zapjeva (jer toliko, otprilike, zvoni mobitel dok ga netko ne ugasi)
meni se sve to svodi na nepoštivanje institucije, i škole i profesora, ali i kolega
Ja sam nastavnik s uključenim mobitelom jer želim biti dostupna roditeljima čija djeca dolaze sama u školu (ili kasne, ili su zaglavili u prometu, ili su bolesni, ili su izašli bez ključeva/mobitela...) za telegrafske razgovore. Istina, kod mene je individualna nastava pa to ometa samo jednoga.
Na privatne pozive javljam se isključivo djetetu (koje mi se mora vrlo kratko javiti kad stigne doma, ako je samo) i mužu (koji zove samo kad je teška panika, dakle 1x godišnje).
Odlazne, opet vrlo kratke pozive obavljam 1x dnevno/3x tjedno jer dijete još uvijek ne zna kad treba jesti/krenuti u školu (što mi učenici znaju jer je tako oduvijek). I ne izlazim tom prilikom iz razreda jer više vremena izgubim da šetnju nego na razgovor sjedećki.
I da, od djece očekujem da utišaju svoje mobitele, a od njihovih roditelja da ih ne zovu za vrijeme nastave.
A bude ponekad takvih bisera ... "i...kako ide, jesi navježbao, što kaže profa?" ili "koliko ti to još traje?"
Naravno da nije radni logor, ali škola djecu isto tako mora učiti poštovanju nekih pravila. Njih ima 25-30 u razredu. Netko će taj dan dobiti brata ili sestru, drugom će umirati baka, trećem će mama slomiti nogu, četvrtom nešto deseto....znači nije poanta da se informacija mora dobiti u tom jedinom trenutku kada traje sat, ima vremena pod odmorom, inače bi mobiteli zvonili stalno, jer, eto, nekome se taj čas nešto važno događa i mora odmah tu info proslijediti djetetu.
Meni se sve više čini, da današnji ljudi, a tako uče i djecu misle jako puno na sebe i svoje potrebe, a zanemaruju tuđe. Npr. ima puno ljudi koju djecu vode doslovce u 8h u školu. I nije ih briga što će sat vjerovatno početi i što će njegovo dijete inkomodirati ostalu djecu svojim kašnjenjem na nastavu. Te roditelje to nije briga.
Isto i za mobitele. Oni koji pišu poruke i zovu za vrijeme nastave, zvati će, nema veze što je netko rekao da to nije baš primjereno.
U životu ima puno situacija u kojima mora postojati neki red, inače bi bilo stvarno nemoguće živjeti. Mene jako ljuti kada neki sebi uzimaju za pravo da budu važniji od drugih.
čokolada moja, brzo bi ti otkaz dobila da ti je apri šefica
ne bičokolada moja, brzo bi ti otkaz dobila da ti je apri šefica
sasvim je drugačije kad je nastava jedan na jedan i kad je u pitanju cijeli kolektiv
ali ovi koji pitaju "jel ti to završilo"... njih ne razumijem
pa daj pričekaj da se dijete javi kada zatvori vrata iza sebe
pa će ti reći je li završilo
Joj krumpiric, kao da je netko rekao da to nije vazan dogadjaj i da to nije zivot. Ali pa ne moraju bas saznati TAJ tren! Ili moraju?!?
Meni se čini da oni koji bi mobitelom radili ozbiljne probleme nisu sentimentalni na brata drugorođenca, više su mi to oni tipovi koji bi ti na zahtjev da ugasi mob. odgovorio - od...i !
(Nisam vjerovala dok nisam vidjela da u razredu drugašića postoje dečkići koji uredno jasno i glasno učiteljicu šalju u MP3).
evo, zamislimo da nitko u razredu nema mobitel-hoće li tada posvećeno svih 45 minuta slušati i gledati učitelja/učiteljicu?
kako si vi uopće zamišljate školski sat, svi šute, slušaju pobožno i rade svoje?
za primjer evo vam jedan moj današnji sat: prvo sam po ulasku u razred morala pogledati rukotvorinu djeteta sa adhd-om, zatim smo malo radili svi zajedno, nakon toga su sami rješavali zadatke, a ja hodam po razredu i pomažem kome treba. istovremeno s djetetom s prilagođenim programom radim njegovo, boljima sam već zadala 6. zadatak, dok su prosječni na 2., zove me jedan učenik da dođem do njega, pa drugi, treći bi na wc, četvrti ima neko pitanje, petog treba opomenuti jer ne radi... i još smo uspjeli porazgovarati o tome je li bolje biti u sobi sam ili s bratom/sestrom i nasmijati se se nekoliko puta-ni ne sjećam se više čemu.
i sad da je još zazvonio i nekom mob-zamisli problema, bez veze.
ono što je meni bitno je da se djeca pod odmorom druže, a ne da svatko u svom kutu hrani svog poua ili moya. ali niti mobitele pod odmorima nismo zabranili bez da smo im objasnili zašto.
Moze pravilnik, Cvijeta, i da se rodjenje brace slavi pod odmorim, moze? :D
Malo se salim...cini mi se da se ne razumijemo bas, niti cemo se sloziti. Suncokret, naravno da bi mobitel smetao (meni).
ja odustajem
nisam kul
stara škola
kako god, moje dijete neće imati mobitel na nastavi
točka
charlie, pa ne zvoni svakodnevno svima mobitel pod nastavom. desi se ponekad, zaista rijetko da netko zaboravi ugasiti zvuk na mobu ( blago onima koji nikada ništa ne zaborave, ja nisam među tima, pa razumijem da netko može nešto zaboraviti) zazvoni mu, brzo ga ugasi i kaj sad? zamisli tragedije.
ne mislite valjda da je na satu grobna tišina, pa sve silno uznemiri taj zvuk zvona
pa kako će se djeca naučiti služiti mobitelom, ako ne tako da ga nose sa sobom?
pa tko o tome govori
govori se o namjernim pozivima usred sata
o tome da roditelji zivkaju i pišu poruke, a djeca odgovaraju
i da je to svakodnevna praksa
apri, ne govori se o tome.
svi smo se složili da se mobiteli NE SMIJU koristiti na nastavi.
uz iznimke rođendana, rođenja ovoga i onog
telefon može slučajno zazvoniti
ali se dijete nema šta javljati
nego ga ugasiti i ispričati se
jer naravno da se može dogoditi da zazvoni
pa dogodi se i da netko podrigne
pa ne ubiju ga valjda zbog toga
Posljednje uređivanje od apricot : 16.10.2014. at 17:01
ne znam još mi se nikad dijete nije javilo na mob pod satom, ali da me prije sata obavijesti da čeka važan poziv i da mora imati upaljen mobitel...ne znam, bilo bi mi čudno, ali bi vjerojatno dopustila.
ali to je do učitelja, ako dopusti, javljati će se, ako ne neće.
i onima koji se javljaju za vrijeme sata na mob može se isti i oduzeti, kod nas je takvo pravilo u kućnom redu-ne samo na nastavi, nego ni pod odmorima nemaju što imati mobitele po rukama-osim, opet u nekoj iznimnoj situaciji. ali mobitele imaju sa sobomn u torbama, nemaju ih niti gdje drugdje ostaviti.
suncokret pametno zboris.
s tim da je po meni razlika da li se radi o prva 4 razreda ili o starijoj djeci. mladoj djeci se je teze kontrolirati, pa mislim da restrikcije moraju biti jace.
ali principjelno radi se o tome da djeca uce kako da se samokontroliraju u odnosu na nove tehnologije. a za to im treba vremena.
a dobri nastavnici znaju kako da to suvislo kanaliziraju.
meni je bubica to super formulirala:
sve su to životne situacije koje su iznimka, a ne pravilo. zašto ih škola ne bi prihvaćala? mi smo u školi uvijek najviše voljeli profesore koji su unosili malo života u predavanja, sebe, osobnog iskustva, nismo zbog takvih profesora niš manje pametni ili manje naučili...nisam za rigidnost rigidnosti radi, nego za jasna pravila koja se ne boje iznimaka.
Posljednje uređivanje od seni : 16.10.2014. at 16:53
ne bi se složila, mislim da je puno lakše kontrolirati mobitele u nižim razredima, jer u toj dobi više slušaju učiteljicu, više poštuju njen autoritet (ili bolje rečeno, imaju jednu dozu "zdravog straha", ne znam kako da se bolje izrazim), ne znaju ga još baš pametno sakrivati, nisu toliko spretni u tipkanju poruka...ovi stariji su već pravi stručnjaci u sakrivanju mobitela i tipkanju usred nastave.
to je tocno. no sami sebe puno teze kontroliraju. na pocetku srednje skole (nas peti razred) smo imali tu temu, ne u smislu mobitela za vrijeme nastave, nego u odmorima - precizno receno neki se decki nisu mogli otkaciti od igrica.
nas razrednik je nasao nacin kako da to rijesi, a mi kao roditelji smo ga podrzali.
sada u petom gimnazije (nas prvi gimnazije) i u par razreda prije, to uopce vise nije tema. kontroliraju se sami.
kako?
ne da mi se sad citirati, ali dosta vas je kao problem navelo zvonjavu mobitela pod nastavom.
mobiteli trebaju biti ugašeni, ako se ponekad zaboravi nije kraj svijeta, a ako dijete pod satom igra igrice, zivka uokolo, ili snima nekog, tada je zaista najmanji problem u mobitelu.
e tako.
Samo sam za stišane mobitele i ne javljanje na satu ili neka slikanja i snimanja tijekom sata. Imaju odmor da se jave i pošalju poruku, odgovore na propušten poziv. Neki se na odmoru naslikavaju međusobno. Meni je to morbidno, ali njima vidim nije. Nekada vidim da igraju igrice (nemirniji učenici), ali jako diskretno i oprezno pa se pravim da ne vidim. Šarali bi po klupi, pravili aviončićei ili slično. Nisam ni ja mirno sjedila svaki sat, svaki dan u školskoj godini, a bila sam uzorna učenica. Treba svaki dan sjediti satima u školi. Danas sam na dopunskoj i sama učenicima preko mobitela tražila značenje njihovih imena jer je atmosfera bili opuštenija. Ipak si ne bih dopustila razgovor i slanje poruka - poštujem i ja njih, kao neki sam im uzor. Neke kolegice šalju poruke i slično za vrijeme nastave.
Nazovite me staromodnom ili kakvom već, ali mene užasno nervira što su se mobiteli i ostale informatičke spravice toliko uvukli u naše živote da se, eto odjednom više ne može bez njih.
Gasim mobitel kada idem liječniku, u banku, u poštu, na radnom mjestu... Jer mi je strašno nekulturno da mi u takvim situacijama, kada komuniciram "službeno" s drugom osobom zazvoni mobitel, a još bi mi bilo nekulturnije da se javim. Naaajviše mrzim kada sjednem s prijateljicama ili bilo kim na kavu, večeru, a one vade mobitele, tipkaju u beskraj, pa se okrenem oko sebe i vidim da čitav kafić tako... Malo tko da s kim razgovara, svi samo opsesivno bulje u mobitele.
Korištenje mobitela u školi za mene nema nikakvu svrhu, osim ako se koristi za potrebe nastave.
I mom školskom prijatelju je umro otac dok smo bili na nastavi, pa su ljudi nazvali školsku zbornicu i došli po njega.
Nije mi loše ovo s ormarićima za mobitele, ako se već mora nositi mobitel u školu.
X od riječi do riječi.
Užasava me ta silna ovisnost o mobitelima
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.10.2014. at 00:00
ovako je i kod nas. ugašeni od ulaska do izlaska iz škole.
Naglasak je na nekim.
Posljednje uređivanje od šafran : 16.10.2014. at 18:02
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom