Moj dvojac od 3 i istno godina smatra da je mama mala. Tata je velik, none, nonići, barbe i tete, svi su veliki. Ali mama je mala.
Okej, imam samo metar i 60, nosim odjeću s dječjeg odjela i većina 12-o godišnjih djevojčica je viša i krupnija od mene, no je li moj mini stas razlog da me djeca doživljavaju kao drugo dijete?
Čak i tuđa djeca u parku nemaju feeling da sam u kategoriji odrasli, požuruju me niz tobogan, miču me s puta, ponašaju se kao da sam drugo dijete njima ravno.

Pa odtud moja zabrinutost - kako će me sinovi ozbiljno doživljavati kad će već u cca 2. razredu osnovne biti viši i veći od mene?
Što se tiče odgoja, tu se zna tko je roditelj a tko dijete (poslušni su, pristojni, sve ok u okviru normalnog razvoja trogodišnjaka) al
dokle će to tako? I hoće li moja fizička veličina biti prepreka u kasnijem odgoju.
Male mame, molim vas savijete i iskustva