Slažem se s Peterlin da kućni rad 1:1 može jako zavarati i neiskusna osoba niti ne primijeti da dijete možda ima neke teškoće.
Krajem 1.r. gradivo se vrlo naglo umnoži i od učenika odjednom traži višestruku koncentraciju (čitanje, prevođenje u glavi, pisanje, kontroliranje napisanog) pa tu kiksaju oni čija je sposobnost koncentriranja slabija. Ako matematiku dobro zna riješiti doma, a na testu za 3, onda je jasno da je pažnja problem.
U zamjenu za vremenski predugo i pretjerano kućno vježbanje onog što već zna prebacite se na vježbanje pisanja pismenih provjera na način da glumite školsku situaciju pri pisanju testa - ograničeni broj zadataka u ograničenom vremenu, neka gleda na sat (ako to već zna) da ima pojam o vremenu i neka za prvo vrijeme potiho na glas prati korake koje mora napraviti:
- čitam zadatak, jesam li razumjela? ako nisam, čitam ponovo. gledam da nisam što preskočila, označim olovkom + i - iznad riječi "više, uvećaj, manje, umanji" i sl.
- postavljam zadatak provjeravajući + i - da se ne zabunim
- rjašavam ga. pročitam rezultat i gledam je li moguć (provjera)
- pišem odgovor riječima, ako treba.
- na kraju testa ukoliko mi ostane vremena sve još jednom provjeravam.

dakle, naučiti dijete da osvijesti sve potrebne postupke.
isto je i s ostalim predmetima, ali u matematici osobito u zadacima riječima problemi su najočitiji.