Citiraj rehab prvotno napisa Vidi poruku
Jooooj Beti... Kad te čitam, osjećam se fakat neuspješnom Stvarno, bez ironije.
Pazi sad ovo. Igrom slučaja danas sam čitav dan imala vremena da budem 1 na 1 sa svojim tvrdoglavkom. Čitav dan smo pričali, smijali se, pjevali, igrali se, bojali i popodne ja sjednem popiti čaj, a on dolazi i kaže da se želi igrati. Ja ga zamolim da me sačeka dok popijem čaj, on se naljuti i udari me. Već je u dobi kad je odrastao i to je apsolutno nedopustivo ponašanje. Ja ga pošaljem u sobu da se ohladi (mogla sam i u kut, na stolicu, svejedno), a on me opet udari na putu u sobu. Za 5 minuta izlazi, ispriča se, poljubi me, kaže da zna da to nije smio napraviti i nastavimo kao da ništa nije bilo.
Što bi ti na mom mjestu ? Kako sam ja mogla predvidjeti da će me udariti ?
Nemam pojma što bih, moram se uživiti u situaciju

Vjerojatno zavikala: NE!!! I ne bih poslala nikamo, to sigurno.
Nego mu rekla da sjedne za stol samnom, da zajedno popijemo čaj i popričamo o pravima svih nas u obitelji. Možda tako.

Ustvari, prije stavljanja čaja u svoju šalicu, upitala bih ga ako želi samnom popiti čaj, pa onda možda ne bi imao razloga za bijes.

No, znaš, lako je ovako izvana davati rješenja, svi smo mi različiti karakterom. Nije kod mene med i mlijeko, naravno da nije, samo neke stvari rješavam na svoj način, ne kažem da bi djelovao i kod drugih.