Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
Tantrume treba spriječiti. Svaka mama zna svoje dijete i zna što će biti okidač za urlanje. Pa onda učiniti tako da taj okidač miruje Znam, sad ćete svašta pomisliti, ali kad ja vidim dijete koje se baca po podu i urla, kaznila bih mamu i tatu , a ne dijete. Ono nije krivo, ono je maleno, ono se bori sa tisuću raznih osjećaja i ne zna kako na kraj s njima. A mama i tata bi morali znati. No, to sam ja, koja ustvari i ne zna što je to tantrum iz prve ruke
Ovo zvuči tak jednostavno napisano kad nemaš iskustva s tim i kad je dijete jednostavno i prilagodljivo.

Moja starija je hiper osjetljiva i jako je teško bilo izbjeći te okidače. Npr. kad je bila beba urlala je ko nenormalna na promjene temperature (izlazak iz kade), na neugodni zvuk (šum vrećice), na prejaki miris.
Kad je bila malo veća teško je prihvaćala kupanje, pa smo imali cirkuse prvo da voda ne dođe u uši, onda poslije u oči. Pranje zubi je bilo uzrok svakodnevnih svađi. Smetala joj je vožnja u autu ako je bilo vruće i vrućina općenito. Izrazito teško je prihavaćala okuse.
Do 5-6 god. ako joj je bilo vruće, kad je ušla u stan skinula se do gaća, uz plakanje i cendranje. Glad i žeđ su bili popraćeni teškom nervozom. Uvijek smo morali paziti da njoj baš ništ ne smeta kad smo nekamo išli.
Nikad nije bilo tantruma u dućanu jer hoće da joj se nekaj kupi, ali ovih "osjetilnih" jako puno. Plus noćne more i mjesečarenje.
Osim toga jako osjeća atmosferu, npr. kad vlada nervoza i ona je razdražljiva. Upija energiju iz okoline ko spužva, i ima osjećaj za ljude, nakon par minuta uvjerena je da "zna" da li je netko dobar ili ne.

Opis djeteta iz uvodnog posta me jako podsjeća na to, i ne bih rekla da je to baš poremećaj, više pretjerana osjetljivost.

Sad ima 7 god. i puno bolju samokontrolu. Hvalile su je tete u vrtiću, a sad i učiteljica da je dobra, poslušna, pristojna i zrela. U javnosti se ponaša jako dobro i zna ostaviti dobar dojam, ali doma još uvijek nije priča gotova. Još uvijek pokušava izbjeći situacije koje su joj neugodne - npr. moram ju svaki dan podsjetiti da opere zube i tušira se. I još uvijek to ne radi kao neku dnevnu rutinu nego najradije ne bi. Koliko se vani drži reda i discipline, toliko se doma "ispuca" sa cviljenjem i cendranjem.

Kod male je druga situacija. Ona je svadljivija i upornija, i dere se kad nije po njenom jer ona baš sad to hoće. To je puno lakše riješiti jer ona bolje reagira na prijetnje i pregovore. Za stariju sam ponekad imala osjećaj da me ne doživljava kad joj je bila kriza.