Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
Nemam pojma što bih, moram se uživiti u situaciju

Vjerojatno zavikala: NE!!! I ne bih poslala nikamo, to sigurno.
Nego mu rekla da sjedne za stol samnom, da zajedno popijemo čaj i popričamo o pravima svih nas u obitelji. Možda tako.

Ustvari, prije stavljanja čaja u svoju šalicu, upitala bih ga ako želi samnom popiti čaj, pa onda možda ne bi imao razloga za bijes.

No, znaš, lako je ovako izvana davati rješenja, svi smo mi različiti karakterom. Nije kod mene med i mlijeko, naravno da nije, samo neke stvari rješavam na svoj način, ne kažem da bi djelovao i kod drugih.
Ooooo sve on zna... Da ne zna, možda bi mi bilo lakše. Kad smo neku večer razgovarali, kaže on meni : sve ti ja to mama znam, ali ja to ne prihvaćam I ovo što Seni kaže, treba poznavati svoje dijete... On je tako nepredvidljiv da ja nemam pojma što mogu očekivati od njega u nekom trenutku. Kompliciran do bola. Nekad me tako iznenađuje i osjećam sreću i olakšanje jer vidim da naši beskrajni razgovori i rad s njim padaju na plodno tlo, a onda paf, iznenadi me nečim kao što je bio ovaj udarac jučer. Nekad imam osjećaj da previše očekujem od njega kad je ponašanje u pitanju, a nekad se opet bojim da sam ga razmazila i previše mu toga dopustila. Uglavnom, odgajati njega je kao zamršeni labirint, taman kad pomisliš da si našao izlaz, stvori se nova prepreka.
S drugim je sve tako lako i jednostavno, i kad sluša, i kad ne sluša..