Bila i ja u kutu,neznam da imam neke traume. Gledanje u zid te baš natjera da razmišljaš šta se dogodilo jer ti ništa ne odvlači pažnju,osim ako je zid neravan pa promatraš uzorak rupica.

Moji nisu u kutu,al "kazna" je u sobi,zajedno samnom. Onda razgovaramo šta se dogodilo. Više puta me curka "zamolila" da odem,valjda je njoj najgora kazna moja govorancija

Tantrumi u javnosti su nešto sasvim drugo. Tu nemam neko riješenje osim da s vremenom prestanu

Slažem se da treba razumjeti njihove osjećaje i da nije vrištanje bez razloga,svejedno će biti tužna ako je naumila ići vani a vani pljusak,jer nemože,nemože sve šta poželi. Nemože svaki put pobjediti u Čovječe ne ljuti se,nemože i kraj. Ponekad su sebični i vrište bezveze..ako je vrištanje podnošljivo ostavim ju u boravku,ako ide sve ječe i jače selimo u sobu,na razgovor i "kaznu"