Joj kad se sjetim
Seni, bas si dobar post napisala- ne trudim se ni ja izbjeci i sprijeciti uznemirujuce situacije. Nije to ni dobro. Ne mogu ja ici ispred djece i sklanjati moguce uzrocnike srdzbe.
Tako da, betty, ne slazem se ni ja s tobom

Ja kad vidim urlajuce dijete, ne pomislim prvo da roditelji rade nesto krivo. Pomislim: jadni ljudi
I ono sto mozes primijetiti je da ne izbacuje svako dijete svakog roditelja na jednak nacin.
Ja sam, primjerice, uvijek bila i jos sam "osjetljiva" : mrgreen: na stariju kcer. Mm na mladju.
Meni je mladja uvijek tako slatka kad se ljuti da se nekad sakrijem i smijem se

dok muz kipi.
Onda je nabrzinu pokupim pa je skuliram da me nervira covjeka.