Bez brige, moj je najstariji bio vrlo, vrlo intenzivan. Dovoljno je reći da nismo s njim išli u posjete prvih pet godina . Ako u 8 navečer nije bio u svom krevetu, plakao bi, jako. Zato je uvijek bio u svom krevetu u to doba. I još mnoštvo takvih stvari. Prilagodili smo se, a što možeš drugo? Srećom, pa je 12 sati spavao bez buđenja, a 12 sati nas držao na tihoj ( ne uvijek tihoj ) vatri.
I onda dobijemo drugo dijete, uz kojeg se mogu npr. sunčati bez straha da će napraviti išta loše, već od njegove prve godine. Sve super, osim tvrdoglavosti.