 |
|||
Uspomene iz djetinjstva
Ok, malo mi je nezgodan naslov, ali objasnit ću se već.
Razmišljam malo kako da čupavom obilježim svaku godinicu sa jednim pismom, napisala sam mu jedno i prije rođenja, slika i videa imamo na tone, pa me zanima neka dobra ideja, i kako vi to radite...
Ništa ja to nemam kako treba.
Ni razvijene slike, nego sve nešto po kompjuteru.
A videa sam imala do 4. godine starijeg, a odonda ništa.
Nije da se ponosim, naprotiv, totalno me je sad ubila ova tvoja tema. Znam da će se cvijeta složiti
Jedino im u nekim kutijama čuvam sve radove iz vrtića, iako bih ih najradije bacila, ili barem probrala.
Zapravo me i nije briga za stvari, ali ovo što ti pišeš, te neke nematerijalne uspomene, to bi bilo dobro...
Mah, već vidim da će i kod mene ovako organizirane biti svega toga na sve strane, ali razmišljam, možda ako bi se vezala za neki datum (što se tiče pisama) pa bi bila dosljedna... a možda i ne
Ja to baš ne radim sustavno, ali...
Spremila sam za oba sina po jedno najmanje odijelce koje su nosili u svojih prvih mjesec dana, po jednu pelenu, po jedan slinček...
Kod svekrve su spremljene papučeza nehodače (meni je bilo previše).
Spremila sam krsnu košulju (jednu jedinu).
Meni je mama spremila moju benkicu (moja baka je to šivala) i kapicu. To čuvam.
Još imam spremljeno slijedeće:
- krsne svijeće
- par crteža iz vrtića (ne previše, jer toga je bilo mooooore)
- prvu crtančicu iz osnovne škole
- par ručno rađenih čestitki
Imamo u vikendici i ručno pletene dekice (radila moja svekrva), još malo sitne odjeće... Žao mi je što nisam spremila hlačice koje sam im ja šivala, ali dali smo ih dalje.
Imaju foto album sa slikama iz vrtića i škole i baš si mislim da bi to trebalo razdvojiti - svakom djetetu posebno.
Kod bake su još na životu njihovi plišani medvjedići.
To je od stvari sve.
Ostalo je u digitalnom obliku - snimke, slike... razno.
E, fora su mi ti odjevni predmeti ručno rađeni, to mi je baš za čuvanje, općenito volim te predmete koji imaju priču.
Mi imamo dekicu koju je moja nona počela plesti za svoje praunuče dok još nisam ni bila trudna, u međuvremenu je umrla, a dekicu je završila njezina sestra.
Uspomene iz djetinjstva
Ja to jos nisam slozilaali cuvam neke sitnice: prvu obucu, prve japanke
, ulaznice za kazaliste (nemam nazalost sve), pokoji crtez. Zube
Moja mama je tu zakon- nas je troje i svatko ima svoj registrator kod nje: prva crtancica, pohvalnice i sl.
Ja pisma ne znam pisati, ali ako imas smisla, zasto ne.
Ja sam davno htjela napraviti nekakav ala dnevnik, povremeno upisivati njihove fore i highlighte dana u veliku biljeznicu. Ali eto, nisam. A to bi djeci bilo garant fora.
Posljednje uređivanje od Anci : 17.10.2014. at 22:32
Čuvam im narukvice iz rodilišta, odjelca u kojim su izašli iz rodilišta,cipelice u kojima su napravili prve korake.
Krsne košuljice
Nekoliko crteža iz vrtića
Za sada toliko,kako rastu bit će toga još
Posljednje uređivanje od bodo : 17.10.2014. at 22:59
Ja cuvam odijelca u kojima su izasle iz rodilista, bolnicke narukvice, haljinice s krstenja i svijece, prve cipelice za nehodace...imam i dnevnik za svaku, iz trudnoce i kasnije, prve rijeci, prvi koraci, fore i provale...i hrpetinu fotografija, sto nasih sto profesionalnih
Samo bi to sve trebalo lijepo sloziti i organizirati.
Napravila sam za svaku godinu foto-knjigu. Nekako mi je draze imati slike u albumu, a ne samo na kompu. Ovako se svako malo pogledaju, a i probrane su.
Jos moram sve kratke filmice prebaciti na dvd i u kosuljicu i zalijepiti u foto-knjigu. Mislim da ce se tako i ti filmici cesce pogledati.
Imam samo par crteza za sad. Crta on puno ali mi se ne da bas svaku skrabotinu cuvati.
Na jedan stok od vrata upisujemo mu visinu na svaki rodjendan. I to ce jednog dana biti krasna uspomena.
To je to. Robu ne cuvam, nemam pojma u cemu je izasao iz rodilista.
E, da, radili su otisak ruke u vrticu par puta, imam i to.
Ja čuvam narukvice iz rodilišta, odijelce u kojem smo ju donijeli doma, dekicu, jednu pelenicu- onu najmanju, prvu haljinicu, prve cipelice, cipelice u kojima je prohodala, cipelice u kojima je krštena, haljinicu u kojoj je krštena, krsnu košuljicu i svijeću, cipelice u kojima je prohodala, prvog Waynea..
Sve bilježnice od prvog razreda do danas, jako puno crteža.
Apsolutno svu medicinsku dokumentaciju od rođenja na dalje.
Imam i nekoliko uvojaka od prvog šišanja
Čestitke, telegrame i objavu u novinama kad sam ju rodila.
Sve dnevnike koje sam redovito i svakodnevno pisala od kad se rodila do neke četvrte godine i tu piše sve što smo radili, kad je progovorila i kako je pojedine riječi izokrenula, kako je koju noć spavala, jela, ma doslovno sve.
Muko moja, ja sam nemajka desetljeća.
Čuvam samo narukvice iz rodilišta (i to vjerovatno zato što mi ih je žao bacitu), neke fotke (imam ih na puno strana, neke crteže i gotovo.
Pupak, kosu, zube... nije to za mene, gadi mi se.
Zube smo doduše posadili u vrt, povrće super napreduje
Zaboravila sam, i mi cuvamo cestitke i telegrame od rodjenja (kojih prva ima hm pa skoro duplo vise..), kao i probrane crteze. Skupi se toga...
Oooo innu, super ideja! Ovo navedeno vec sam spremila ponešto. Planiram i foto album. Pisma mi se jaaako svidjaju, to bi mu stavila sa medic. dokumentacijom vezanom uz MPO. Dalje ideja nemam, pratim temu. Moja mama ima brdo mojih stvari sacuvanih. Do sada mi ih je bilo fora pogledati tu i tamo a strašno emotivno mi je kad F obuce nesto od toga pa makar za po doma.
Da, skupi se, pa u jednom trenutku moraš prerezati... Tako su naši telegrami sad negdje u podrumu. Nisu baš bačeni, ali da ih moram naći na brzinu - pojma ne bih imala gdje su... Možda bi bolje bilo da sam ih bacila umjesto da ih odložim na takvo mjesto.Charlie prvotno napisa
Narukvice iz rodilišta stoje s mojim zlatnim nakitom, to čuvam. Zube i kosu ne. Pupak starijeg sina sam imala neko vrijeme, a onda mi je dojadilo - previše toga ionako nije dobro, vučem to onda za sobom ko teret.... Drugo dijete to brzo riješi - čovjek se ne stigne baviti takvim detaljima kao što je čuvanje starih crteža. I sigurno je točno ono što kažu - prvo dijete slikaš jako često, drugo za rođendane, a trećem slikaš kukove
Razdijelila sam većinu slikovnica, puno igračaka (iako omiljene nisam, to je spremljeno a s nekima se još uvijek igraju moji teen dječaci), gotovo svu odjeću osim par pomno odabranih komada i to je to. Ako je gomila prevelika, to je gomila furde a ne dragocjene uspomene.
Svi imaju svoje radosnice, upisujem njihove bisere, uz one standardne informacije.
Čuvam narukvice iz rodilišta, a sa sinovom sam se otusirala pa se sve razmrljao flomić i ostala sam narukvica, pa će uz nju jednom dobit i anegdotu. Čuvam onaj kartončić s kinderbeta u rodilištu, robicu u kojoj su izašli iz rodilišta, krsne svijeće i odjeću s krštenja svakog od njih i palila sam te svijeće u važne dane u njihovim životima, polazak u školu/vrtić. Čuvam odjeću od prvog rođendana, crteže u mapama, za prvu kćer je baka vodila dnevnik kad ju je čuvala od godine dana pa imam točno što je jela, rekla, radila svaki dan. Čuvam ručno pletene papučice koje su nosili kao bebe, cipele u kojima je prohodala mladja, otiske dlanova, pramen kose, foto albume i scrapbookove koje sam radila za prvi rodjendan, čestitke koje su dobili za rođendan povezane satenskom mašnom. Frikuša sam za to!
U zadnje vrijeme prije spavanca pogledamo po filmić kad su bili mali, to ih silno veseli!
Ne cuvam nista. Osim jedne posteljice u frizeru....
rotflmao
Ja za sad cuvam samo djecu
ja imam narukvice zaljepljenje u knjigu za sjećanje na prvu godinu, odjelce koje će nasljedit braco za izlazak iz rodilišta (veličinu 0 koju nose samo jednom jer prerastu). Imam sreče što sam zabilježila video zapisom prvo puzanje, prvo kupanje, prve korake, prve nestašluke (pranje kose sa pjeskom), prvo spontano obuvanje tatinih vatrogasnih čizama, prvi doir sa gmazom (drži guštera u ruci).... Ovo iz vrtića nisam čuvala jer znam da su za prvu godinu jaslica, sve uglavnom radila starija djeca.
Posljednje uređivanje od Optimisticna : 18.10.2014. at 22:30
i da, naravno sve čestitke i sve telegrame, slike ultrazvuka
totalno me je sad ubila ova tvoja tema. Znam da će se cvijeta složiti
.
da. bolna bolna tema, al neka je svako malo, možda jednom razvijem te slike. il bar organiziram foldere. pred neko jutro mi je prošla misao kroz glavu kako postoji velika vjerojatnost da mi sve slike recimo nestanu. i znoj me oblio i obećala sam si - sutra razvijam. i onda sam zaspala.
zadnja razvijena slika mog djeteta je iz studenog 2009.
da. bolna bolna tema, al neka je svako malo, možda jednom razvijem te slike. il bar organiziram foldere. pred neko jutro mi je prošla misao kroz glavu kako postoji velika vjerojatnost da mi sve slike recimo nestanu. i znoj me oblio i obećala sam si - sutra razvijam. i onda sam zaspala.
jesmo tu negdje?
otprilike.
[QUOTE=cvijeta73;2684516]otprilike.
ja već godinama uređujem fotoknjigu sa slikama od prvog do drugog rođendana, a ona je proslavila i 6.
ali u prvom albumu imam trake iz bolnice, sliku testa, prvog uzv-a. imam robu u kojoj je izašla iz bolnice i prve cipele.
To i ja imam u skrinji.
Sve drugo mi je neorganizirano i nedovrseno. Ali posteljicu, to znam gdje je. Cisto iz prakticnih razloga.
Ja imam nekoliko radosnica na hr i tal, ali nikako da ih ispunim. Materijala barem imam
Zaboravila sam da i mi imamo otisle stopala i rucica kad su bile cca 2mj stare.
Ee, imam otiske stopala na papiru! Dobije ih svatko u nasoj bolnici na nekakvom fejk rodnom listu s podacima s rodjenja. Mislim, slatko je, tim vise sto bih ja tako nesto zaboravila sama napraviti.
Ja čuvam sve što mogu...i sad imama ozbiljan problem s prostorom.A svakoj djevojčici (jedna ima 9,a druga 7.5god) za svaki rođendan napišem pismo i opišem proteklu godinu,koliko su bile divne,šta su naučile i koliko su me izluđivale...A svaki biser imam zapisan na papirićima i to ću morati posložiti....Radosnice sam,na žalost,zapostavila pa su i jednoj i drugoj ispunjene do pola
Ja imam dvoje djece. Slika u kompu valjda par tisuća. Razvijenih možda 20ak. Nemam opravdanje nikakvo. Najveći izazov mi predstavlja šta uopće da razvijem. Kako da izaberem. Trebat će mi 100godina. Užas
Isto kod mene.uzas.nikako odabrat od tog mnostva.
Nedavno sam davala laptop na servis i prije toga spremila slike na usb.
E tad sam shvatila koliko sam stvarno luda. 7767slika.samo do 1.rođendana imamo 2velika albuma razvijenih slika.
I srce me boli sto su mi se pobrisale slike sa 3.rođendana.
I naravno imam otiske ruke i noge u glinamolu.
Prva patikica ona za foliranje a ne hodanje mi je privjesak za kljuceve.
Meni su filmovi bolna točka,jer nikako da ih organiziran tj. Stavim na DVD-e ili bar hard disk.
Svi su još na mini dvd-ima. Užas!
I naravno imam fobiju da ce se uništiti. Stotine sati snimljenog materijala..
Ali to je valjda nasljedno. Naime, ja sam tek pred jedno dvije godine dala digitalizirati
8 mm-ske filmove mene kad sam bila mala, dakle stare 34 g.
Maglovito se sjećam da smo to gledali na projektoru, ali kad sam bila vrlo mala i onda nikada vise.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom