Plač

[Luna Rocco]

Upravo sam umirila Kaleba koji sad spava na MD-u i odlučila otvoriti ovaj topic jer mi se jedna misao stalno vrzma u glavi...
Naime, ja sam si nekako uvijek zamišljala da AP bebe ne plaču. Dojiš ih na zahtjev, stalno ih nosiš, maziš, spavaš s njima...Nemaju razloga plakati.

Kaleb plače. Koji put se probudi i počne plakati, koji put plače jer je gladan, koji put ima grčeve...a koji put ne znamo zašto plače.

Uvijek iste sekunde reagiramo - ili MD ili ja - ponudim cicu, nanašamo ga, pjevamo mu, ljuljamo ga, mazimo, pričamo, šapćemo...Koji put se smiri odmah, koji put ne. Ne mogu reći da plače puno ili neutješno, ali ne sjećam se da je prošao ijedan dan da nije bar malo zaplakao.

Mene to strahovito rastužuje - mislila sam da on nikada neće plakati jer ćemo mi odmah reagirati na njegove želje, pa neće biti razloga za plačem. Sve češće se osjećam kao loša mama jer on plače. Znam da je bolje da plače na mojim ili MD-ovim rukama nego sam u kinderbetu, ali ja se zbog toga ne osjećam puno bolje.

Ovaj topic stavljam ovdje, a ne na 0-1, jer me baš zanimaju iskustva AP mama - jesu li vaša djeca plakala, odnosno plaču li? Zanima me ovih prvih par mjeseci, jer ne znam plaču li kasnije manje ili više, ja imam iskustvo samo s jako malom bebom.

Dakle, plaču li sve bebe ili sam ja promašeni AP roditelj?

[Bubica]

plač je jedan od najvažnijih načina komuniciranja male bebe i normalno je da zato bebe plaču...

[Mamita]

ah plače i jedno i drugo a mi krepasmo od nosanja i sisanja

poanta je u prepoznavanju plača i reagiranju na bebine potrebe što vjerujem da radiš

[Amalthea]

Još koji mjesec i nećeš se sjećati plača. Bar je tako bilo kod nas.

[ninaXY]

I meni je Rio često plakao. Najgore je bilo dok sam ga presvlačila, tad ga nisam mogla nikako umiriti. A pelenu sam morala presvući. I onda bi se još popišao i/ili pokakao pa bih ga morala presvući skroz, pa bi urlao još više. A urlao je tako glasno da ga je susjeda prozvala Caruso. Najčešće sam ga stavljala na cicu čim bi mu stavila samo pelenu, pa mu zakopčam body i navučem hlačice, pa opet na cicu. Ako idemo van, obučem majcu, pa opet na cicu. Pa obučem jaknu, pa opet na cicu. Nakon cca sat vremena možda smo bili spremni. A ako sam bila sama doma, bila sam sretna ako sam uopće uspjela izići van prije slijedećeg presvlačenja pelena.
Utješno je to da to sve jako brzo prođe, i onda se sjećaš toga s nostalgijom. Sad je već puuuuno lakše, i već sad mogu reći da stvarno vidim rezultate AP-a .

[spooky]

I Dora ima svojih trenutaka kada jako plače. Najnovija je stvar da palče kad ju nosi netko drugi, a ne mama...Miš moj slatki i kak onda da ju ne nosam stalno.
Kad bolje razmislim, ja stalno imam dijete u rukama. Kada pustim Doru, uzmem Piu...

[sorciere]

samo ga pazi, mazi, nosaj... reagiraj na prvi "kme"... to sad ne osjećaš, ali ćeš vidjeti rezultate za koju godinu.

nije baš utješno, jer on plače SADA, ali to je normalno. zamisli da plače 10 dana bez prestanka!? od trenutka kad otvori oči... a meni se to dogodilo. ne znam kako sam uopće hodala (zombi), ali se sjećam da sam u pola noći hodala oko zgrade, jer sam mislila da joj u stanu nešto ne paše. 10 dana tako - i prošlo je.

naravno da ju je čula cijela ulica . baš me briga. bila je u mom naručju, nisam pojma imala što ju muči. ali sam dala sve od sebe da joj olakšam.

[yasmin]

samo ga pazi, mazi, nosaj... reagiraj na prvi "kme"... to sad ne osjećaš, ali ćeš vidjeti rezultate za koju godinu.

nije baš utješno, jer on plače SADA, ali to je normalno. zamisli da plače 10 dana bez prestanka!? od trenutka kad otvori oči... a meni se to dogodilo. ne znam kako sam uopće hodala (zombi), ali se sjećam da sam u pola noći hodala oko zgrade, jer sam mislila da joj u stanu nešto ne paše. 10 dana tako - i prošlo je.

naravno da ju je čula cijela ulica . baš me briga. bila je u mom naručju, nisam pojma imala što ju muči. ali sam dala sve od sebe da joj olakšam.

uh, kod nas je bilo slično mjesecima....
bila sam uvjerena da negdje griješim, da je gladan, nesretan, da nisam dobra mama
stalno sam mislila da mu nešto ne odgovara tipa- sigurno je zbog ovog bodija ili trenirkice, ne odgovara mu posteljina, vruće mu je ili hladno, previše je svjetla u stanu, probudio se jer pričamo glasno, ne odgovara mu položaj u kolicima, žulja ga nešto u autosjedalici, zaspao je na krivom boku i brdo nebuloza (onda mi se i nije činilo tako)
preispitivala sam sve i svašta i u svemu tražila razlog...
i onda je odjednom prestalo, i sada je postao jedan veliki dječačić koji ne skida osmijeh sa lica...

[Luna Rocco]

plač je jedan od najvažnijih načina komuniciranja male bebe i normalno je da zato bebe plaču...

Pa dobro, normalno je da ZAplače, ali onda mi uskočimo i pokušamo otkomunicirati natrag - dojenjem, nošenjem, presvlačenjem pelene, maženjem... No, što kad je pelena suha, cicu neće, nosamo ga i pjevamo mu, a on i dalje neutješno plače? Grčevi? Možda povremeno, ali ne želim sve pripisivati grčevima, tj. počela sam kužiti razliku kad plače zbog grčeva i kad nisu grčevi u igri. Osim toga, on nema one prave kolike od kojih bi neutješno plakao duže vrijeme.

Presvlačiti se, začudo, jako voli i uvijek veselo lamata nožicama i ručicama. Voli se i kupati, pa čak i oblačiti nakon kupanja. Voli šetnje...Rijeko koji ritual ne voli. Kad hoće cicu, rijetko kad plače - počne zijevati i okretati glavu lijevo-desno, a kad ga stavim u položaj za cicanje, sav se ozari, i prije nego što izvadim cicu. Dakle, dobor prepoznajem njegove potrebe...No, on i dalje plače.

Isto se nadam da je to faza koja će proći i da će on postati sretna i zadovoljna beba (i sad je vrlo zadovoljan kad ne plače). Ne plače on toliko puno ni često, ali svaki dan plače u par navrata.

U stvari me ubila u pojam Nika koja je uspoređivala prvo i drugo dijete i primjetila kako Ben, kojemu se odmah mogla posvetiti iste sekunde, nikad nije plakao. Ali dobro, kod njega je uvijek palila cica, a Kaleb kad neće cicu nema šanse da se smiri na njoj, tako da je zaključak valjda da su djeca različita...

[sorciere]

yasmin, kad probaš SVE , a ništa ne djeluje (pod uvjetom da nema temperaturu ili neki drugi problem zdravstvenog tipa) - ostaje ti samo nosanje i maženje. i to treba odraditi najbolje što se može. 8)

ja sam UVIJEK smatrala da sam dobra mama. možda sam ponekad pogriješila u POSTUPKU ili REAKCIJI - ali svoju ulogu DOBRE mame nisam nikad dovela u pitanje.

vrlo često čitam kako mame kažu: ja mislim da sam loša mama. to je udarac na ONO ŠTO JESMO, a zadajemo ga same sebi. ja se kao mama mogu (teoretski ) loše PONAŠATI, a to je nešto sasvim drugo.

dakle - cure nemojte sumnjati u SEBE.


p.s. moja kćer mi to vrlo često potvrdi, tako da si nisam umislila

[mamma Juanita]

Luna, djeca su definitivno različita.
neka su jednostavno osjetljivija na vanjske podražaje, ili im treba više vremena na prilagodbu na život izvan maternice.
zamisli koja je to tranzicija!
sve je do nedavno bilo toplo, tamno, prigušeno, a sad se treba prilagodit na neki puno iskričaviji život.
nekim bebama to jednostavno teže pada nego drugima pa plaču jer negoduju.
nošenje u marami i puno dodira koža na kožu će sigurno ublažiti.
ne brini, sve radiš ok i AP djeca isto plaču.
i proći će .

[yasmin]

yasmin, kad probaš SVE , a ništa ne djeluje (pod uvjetom da nema temperaturu ili neki drugi problem zdravstvenog tipa) - ostaje ti samo nosanje i maženje. i to treba odraditi najbolje što se može. 8)

ja sam UVIJEK smatrala da sam dobra mama. možda sam ponekad pogriješila u POSTUPKU ili REAKCIJI - ali svoju ulogu DOBRE mame nisam nikad dovela u pitanje.

vrlo često čitam kako mame kažu: ja mislim da sam loša mama. to je udarac na ONO ŠTO JESMO, a zadajemo ga same sebi. ja se kao mama mogu (teoretski ) loše PONAŠATI, a to je nešto sasvim drugo.

dakle - cure nemojte sumnjati u SEBE.


p.s. moja kćer mi to vrlo često potvrdi, tako da si nisam umislila

da sam ovako nešto barem pročitala prije godinu dana... bilo bi mi barem malo lakše

sama sam sebe tada uvjerila da nešto sa mnom nije u redu, da nešto ne radim dobro, da iz one mase informacija u glavi koje sam imala nešto nisam dobro shvatila jer što god da smo radili, nosali, mazili on je plakao
no sad mi jasno da stvarno ima takve djece koja se teže prilagode na život izvan maternice i treba im vremena, a vjerojatno moja nervoza i stalno preispitivanje svega je dovelo do toga da taj period i potraje duže nego što je trebalo...

[Njojza]

Moj F je plakao, mjesecima je plakao....iz raznoraznih razloga.
Ma i na sam nagovjestaj onog "kme" ja sam skakala...
nosala, ljuljala, mazila, pazila, davala ciku i sa i bez kme ...
Spavao je prvih mjeseci iskuljucivo na meni ili u mojim rukama...kako dan tako noc. (doduse i u krevetu ali samo ako je mama tu)
Nisam (ili se bar ne sjecam da jesam) mislila da sam losa majka jer sam dala SVE od sebe da njemu bude dobro.
Nakon par mjeseci plac je jenjavao ....postajalo je drugacije i danas je sve 5
I ja sam sigurna da je tako samo zato jer nisam dopustila da mu ista fali!

[ms. ivy]

eto... djeca su različita.

andrej je prvi put zaplakao s mjesec dana, zbog začepljenog nosića. općenito, vrlo je rijetko plakao, potrebe je izražavao meškoljenjem i stenjanjem (npr. eh-eh-eh je nepogrešivo značilo "daj cicu")

a opet, oko pet mjeseci je imao fazu od nekoliko tjedana kad je OBAVEZNO prije spavanja plakao. nenavikla na plač, izludila sam. i, kako došlo tako prošlo...

sve dobro radiš... proći će.

[Bubica]

pa i oni mogu biti umorni, obicn su bebice placljivije poslijepodne, kada im se vec svega nakupi.

Moj je klinac (jedinac) prva tri mjeseca stalno plakao, ja sam cekala muza da dodje sa posla da ja mogu na WC. Stalno smo ga nosali...Ali kada se sa tri mjeseca primirio poceo je ponovno plakati tek sa pet godina (ne znam koja je to sada faza ). Mislim da dosta toga stvarno ovisi i o osjetljivosti bebe...

[india]

čitala na stranicama dr. searsa da djeca najviše plaču između 6 i 8 tjedna. koliko vidim tvoj kaleb je upravo tu negdje po starosti. i moja helena je jaako puno plakala baš ta 3 tjedna (dobro, plakala je i prije - grčevi, skokovi u razvoju...) - sad smo u 9. tjednu i priča se ali DRASTIČNO promijenila - puno je budnija, guguće, priča, smije se i uopće ne plače osim kad je pospana. ja stalno ponavljam kao papiga, ali nas je spasilo nošenje u marami - što više nošenja to manje plakanja. sad se neće nositi osim kad joj se spava jer preko dana nema šanse da spava igdje nego samo u marami.

[tanja_b]

Kad se samo sjetim tih prvih mjeseci... imala sam dojam da neprestano plače (iako nije bilo tako), pa sam mislila da je neurotičan, pa da nešto krivo radimo (pa da sam loša majka, i tog je bilo).
Kako je vrijeme prolazilo, plača je bilo sve manje i manje, a sve više smijeha.
Danas mi je nepojmljivo da je kao beba mogao biti tako plačljiv... i da sam ja mogla biti tako zabrinuta zbog toga.

Istina je, čitajući Searsove knjige i neke druge, i ja sam stekla (pogrešan) dojam da AP bebe ne plaču... zato sam i mislila da nešto krivo radim. U stvari, krivo zaključivanje.

[Nina]

Plac je jedini bebin govor.
To je kao kad te negdje svrbi,pa kazes muzu da te posvrbi-ne tu,malo gore,ne,vise desno,ispod lopatice...dok ne nade mjesto gdje te svrbi.
Tako i beba "govori",tj. place dok ne dobije ono sto joj je taj tren potrebno. No nekad neces moci naci uzrok placu.
I mi ponekad vicemo jer jednostavno imamo los dan.
Plac ne mora znacit uvijek nesto lose.Shvati ga kao bebinu komunikaciju s tobom.
Na tebi je da ucinis sve da otkrijes uzrok placa i da ucinis sve da ga uklonis,a kako to sigurna sam, cinis,nema sumnje da si dobra mama

[lucky day]

yasmin, kad probaš SVE , a ništa ne djeluje (pod uvjetom da nema temperaturu ili neki drugi problem zdravstvenog tipa) - ostaje ti samo nosanje i maženje. i to treba odraditi najbolje što se može. 8)

:

e, da, s vremenom sam skuzila da luka ima tako fantasticne atene za skuzit kako se JA osjecam (uteorijisam to znalaali tekme on naucio sto to U STVARI znaci)... ja uzrujana sto sam sve napravila i mazim ga a on jos uvijek place...
onda sam skuzila da nas moram oboje maziti tako sto sam mu pocela pricati nesto sto i mene umiruje, ili pjevati (ali ne ako mi nije cef), ili otisla na terasu gledati cemprese s njim.. eventualno se udaljila ako je u sobi bila jos neka osoba zbog koje sam ja bila uzrujana...nekad ga jednostavno na par minuta dala mami ili mm-u a ja otisla popiti par gutljaja vode ili se umiti... on bi se do tada ili smirio (ako su oni bili smireni, a cesto jesu) ili bi tog trena kad bi ga uzela prestao plakati jer sam mu dosla 'resetirana'...
zapamti, on jos jako dobro cuje otkucaje tvog srca...
bebe nas najbolje nauce koliko je vazno biti cool, hehe...

[Lutonjica]

ja ću se malo tu ubaciti i uzurpurati topik sa svojim "velikim" djetetom:

zara je jako puno plakala prvih par mjeseci.
onda je 2 godine bila ekstremno otvoreno i veselo dijete.
a zadnjih mjesec dana mi se doslovce drži za nogu, cvili i cendra "hoću mami/ di je mama?", plače i skviči za svaku sitnicu (milion puta dnevno), doji bezbroj puta dnevno (cice me doslovce bole), odbija tetu čuvalicu, odbija tatu, i bake i dede i sve ljude s kojima je provodila svoje vrijeme, histerično vrišti ako ja moram negdje ići...
e sad, ja JESAM imala puno više posla nego inače u zadnjih mjesec dana i manje smo se družile, i JESAM baš ovaj mjesec imala jednu edukaciju zbog koje me nije bilo doma dva dana i jednu noć, ali je li to stvarno moglo uzrokovati TOLIKU promjenu u ponašanju?
i onda nas je još pogodila njezina boleština ovaj tjedan (i ja se pitam koliko je njeno loše psihičko stanje utjecalo na slabiji imunitet i razvoj bolesti, a čak sam u početku mislila da joj se razvila temperatura jer nije htjela ostati s tetom čuvalicom već je htjela mene) i sad doslovce doji svakih pola sata, i ne smijem joj se maknuti iz vidokruga.
užasno se loše osjećam, i psihički, a i fizički jer sam izmorena

[Lutonjica]

e da, i užasno se bojim ponedjeljka - jer radim kod kuće za kompom, imam užasno puno posla, a ona će vjerojatno raditi scenu kad dođe teta čuvalica.

i planiram odmah ujutro pobjeći van, makar u birc, i obavljati posao, pa ga poslije prepisati u komp.
ali ću se raspast ako opet počne vrištati "mama molim te ne idi, mama ostani" - jer ju ne mogu ostaviti kad tako vrišti, jednostavno ne mogu. :/

[lucky day]

upravo sam na to mislila... imam osjecaj da je to zacarani krug povezanosti nasih osjecaja....

a pitanje za 1 000 000kn glasi:

kako izaci iz tog zacaranog kruga (naravno, istovremeno ne prekinuvsi nasu prekrasnu povezanost)?

[Zorana]

Ja ni ne mislim da se treba ili moze izaci iz tog zacaranog kruga. To je valjda tako i uvijek ce biti tako; dobri periodi, losiji periodi, periodi kada imamo povjerenja jedni u druge, ponovna potreba za jacanjem povjerenjai samopouzdanja, onda opet period kada smo sigurni i jaki itd.....I sami smo takvi, naravno da je tako i s djecom. A kako to progurati? Pa vjerovatno je najbolje isto onako kako bi htjeli da sa nama netko postupa u krizama:Izbjeci stres koliko se moze, a kad se nesto bas mora, onda se mora. A u medjuvremenu puno mazenja, vremena provedenog u zajednickom druzenju, razgovora, uvjeravanja da je sve ok.
Mene isto u zadnje vrijeme muci ova tema. Nakon dva mjeseca vrtica krenule su stalne prehlade, pad imuniteta, ocita psihicka iscrpljenost, strahovi........i mi cekamo bolja vremena. :/

[lucky day]

i prihvacanje situacije takvom kakva je,davanje vremena nama i nasem djetetu je isto je ponekad neophodno, naravno...
no, recimo,u konkretnom primjeru placa male bebe - ja nisam mogla niti htjela cuti 'to ti je tak', mala djeca placu pa nek' placu'... htjela sam otkriti uzrok i uspjela sam ne samo promatrajuci njega nego, zacudo, i sebe... a otkrivsi taj uzrok radila sam na sebi najbolje kako sam znala da ga uklonim, izadjem iz tog zacaranog kruga (opet naglasavam-ne prekidajuci nasu povezanost)... na obostrano zadovoljstvo...
do slijedeceg izazova... i tako kupimo kapi mudrosti u pehar zivota...

[Lutonjica]

u konkretnom primjeru placa male bebe - ja nisam mogla niti htjela cuti 'to ti je tak', mala djeca placu pa nek' placu'

ni meni taj bebin plač nije smetao (toliko), jer sam znala da je riječ o maloj bebi koja nikako drukčije ne može reći što joj treba i kojoj je potrebna sva moja pažnja.

ali sad sam živčana i nervozna, jer mi se zara čini dovoljno velika da nema te cendrave i plačljive ispade, prevelika da sisa svakih pola sata, prevelika da mi se vješa za nogu.

a onda se opet osjećam užasno što tako mislim, jer ona je ipak mala i normalno je da malo padne u regresiju kad joj je teško u životu.

a onda opet popi...., mislim da je prevelika...

pa onda opet osjećam krivnju...

grrrrr

A u medjuvremenu puno mazenja, vremena provedenog u zajednickom druzenju, razgovora, uvjeravanja da je sve ok.

ovo se, naravno, podrazumijeva

[Ivček]

ninaXY, ja imam isti problem s oblačenjem. Isto nam oblačenje traje satima jer poslije svakog rukava ide ili nošenje ili cica. Inače je jako vesela beba, nije imao ni grčeve, nosam ga u marami i stvarno reagiram na svaki njegov signal. Međutim prije 2 tjedna je počelo to s oblačenjem, ne da na sebe ništa obući, ni pelenu ni čarape.... Suze mu idu u potocima. Nije još dovoljno toplo da bude skroz gol, a pre živahan je da ga ostavim golog i pokrijem. Nekad ga golog stavim u maramu i to mu je ok, ali moramo nekad i van. Skužila sam da je malo bolje ako ga MM drži a ja oblačim, ali to jedino možemo vikendom i prije spavanja. Koliko je to kod vas trajalo?

[Cicos macos]

poanta je u prepoznavanju plača i reagiranju na bebine potrebe što vjerujem da radiš

Potpisujem
M je rijetko plakala u početku, rijetko plače i sad (ali ipak nešto češće). Kad kmekne, provjerim pelenu, i je li gladna, i jel joj možda dosadno pa traži društvo i novu igru, ali ima dana kad je jednostavno cendrava (zub? promjena vremena? premor?) pa ako ništa ne pomaže, samo sam u blizini i pustim je da se isplače. Nježnost, puse, pjevanje, nekad ili zaspi ili se nasmije.
Ako beba plače, ne znači da ti ne valjaš kao roditelj, već da te treba zbog nečeg. I ne znači da odmah moraš znati zbog čega, to nekad ni beba ne zna. AP je onaj roditelj koji je bebi bezuvjetno na raspolaganju. Mi smo samo roditelji, ne svemogući. Uvijek će se naći situacije u kojima nećeš moći pomoći.

[Cicos macos]

A kakav ti je inače? Kad izađemo u grad, ili smo u gostima, ili netko dođe k nama, M se širom smije i osjećam da će mi srce pući od ponosa na smješkicu. Tad zaboraviš sve njene/njegove suze.
Za Božić smo bili kod svekija, pa su zabrinuto pitali zna li ona plakati. A nije im prva unuka

[Luna Rocco]

A kakav ti je inače?

Izrazito miran, blag, vedar, voli ljude, voli biti svima na rukama, od prvih dana komunicira mimikom i gestama i kontaktom očima... Stvarno mi se čini da je zadovoljna beba i svi to primjećuju. Ljudi često komentiraju kako smo svi jako dobro uhodani i opušteni i čude se i dive njegovoj mirnoći.

No, tim više me izbezumljuju te plačne epizode. Velim, objektivno ne plače ni puno ni često, ali ono što mene rastuži jest da, kad ipak plače, koji put ne postoji ništa što bi ga smirilo. Naravno, onda ga nastavimo nositi i tješiti.

A valjda je to normalno. Caka je u tome da sam ja stvarno mislila da on uopće, nikad neće plakati. Izgleda da sam nešto krivo zabrijala. 8)

[Lutonjica]

Caka je u tome da sam ja stvarno mislila da on uopće, nikad neće plakati.

ajoooj micek, pa nisi valjda
učiš dok si živ :namig:

[yasmin]

Caka je u tome da sam ja stvarno mislila da on uopće, nikad neće plakati.

ajoooj micek, pa nisi valjda
učiš dok si živ :namig:

i ja isto mislila da dok god je suh, sit, dok se mazimo i nosimo da neće biti plača...problem je i u tome što su u isto vrijeme sve druge bebe oko nas bile mirne i naizgled zadovoljne a ivan se uvijek nešto bunio
zato sam ostala šokirana svime što se nama događalo i mislila da mora da nešto radim krivo
zapravo, iako nije puno vremena prošlo taj najteži period mi je kao ostao u nekoj magli, kao da tada nisam živjela (osjećala sam se kao zombi)
možda da sam uspjela se nekako pomiriti s t im da će to proći i da radim najbolje što znam, možda bi više uživala...sad mi je malo žao...

[ninaXY]

ninaXY, ja imam isti problem s oblačenjem. Isto nam oblačenje traje satima jer poslije svakog rukava ide ili nošenje ili cica. Inače je jako vesela beba, nije imao ni grčeve, nosam ga u marami i stvarno reagiram na svaki njegov signal. Međutim prije 2 tjedna je počelo to s oblačenjem, ne da na sebe ništa obući, ni pelenu ni čarape.... Suze mu idu u potocima. Nije još dovoljno toplo da bude skroz gol, a pre živahan je da ga ostavim golog i pokrijem. Nekad ga golog stavim u maramu i to mu je ok, ali moramo nekad i van. Skužila sam da je malo bolje ako ga MM drži a ja oblačim, ali to jedino možemo vikendom i prije spavanja. Koliko je to kod vas trajalo?

Pa to je trajalo cca 3 mjeseca, ne znam više točno. Tad je prestao tako često kakati, i piškiti čim bi mu skinula pelenu, pa više nije bilo ni potrebe za tako čestim presvlačenjima. ALI uskoro se je počeo okretati, tako da ga sad lovim po krevetu pokušavajući ga obući. Jedva mu stavim pelenu, bodi mu oblačim dok je na trbuhu, jedva ga okrenem da ga zakopčam, hlače mu oblačim isto dok je na trbuhu, a majcu dok mi je u krilu u nekom polusjedećem položaju. Ali sad je to sve igra, uglavnom pritom ne plače, samo možda malo dok mu navlačim majcu preko glave ili rukave.

[cekana]

...i jučer sam čitala ovaj topic i ne znam što da napišem, mislim zašto mi bebin plač uspoređujemo s plačem (nas odraslih) možda se sad nisam dobro izrazila, ali nama to tako nekako izgleda, a bebe najčešće ne plaču (tužno) osim kad ih nešto boli ili su gladne, tim "plačem" nešto traže, pa i kad su nervozne, kako bi nam to drugačije rekle. Ne znam, ja mislim da moja djeca nikad nisu plakala, onako bez razloga. Uvijek sam pokušavala razgovarati s njima(govorim o dojenačkoj fazi) i ubrzo bi se smirili. A znam i majku čije je dijete svaku noć plakalo od 1-5 i tako 2 godine :shock: Velika je caka u smirenoj. zadovoljnoj i vedroj mami, ja mislim da takva jesam, a prije koji mjesec jedan pedijatar je rekao kad se oduševio vidjevši K. "on cijelu mamu dobije s mlijekom"

[andrea]

Caka je u tome da sam ja stvarno mislila da on uopće, nikad neće plakati.

ajoooj micek, pa nisi valjda
učiš dok si živ :namig:

je, tak sam i ja mislila da, ako bebu okupaš u onim "bed time" kupkama za "laku noć", zaspu sami u roku keks i spavaju cijelu noć ko bubice

još sam si mislila kak se netko superpametan sjetio to izmisliti i baš mu hvala na tome i kak ću ja to sigurno kupovati i da zakaj si škvadra, koja se žali da im beba slabo spava, ne kupi te kupke

kao, pa gdje oni žive, da ne znaju za to :shock:

ajme, jesam bedasta

sorry ak je malo off topik

[lucky day]

je, tak sam i ja mislila da, ako bebu okupaš u onim "bed time" kupkama za "laku noć", zaspu sami u roku keks i spavaju cijelu noć ko bubice

još sam si mislila kak se netko superpametan sjetio to izmisliti i baš mu hvala na tome i kak ću ja to sigurno kupovati i da zakaj si škvadra, koja se žali da im beba slabo spava, ne kupi te kupke

kao, pa gdje oni žive, da ne znaju za to :shock:

podrapala sam se od smijeha!

al nija da^i ja nisam bila 'biserka'- na pocetku trudnoce sam mislila sam da se bebe premotavaju max. tri puta dnevno... ne znam otkud mi ta logika pa kad me mama 'prosvijetlila' bila sam iskreno sokirana...

[cekana]

Pa neki premotavaju i manje, negdje je netko napisao, kako je jedna žena rekla, baš su dobre te pampersice, ako se ne pokaka, može biti cijeli dan u istoj peleni :shock:

[ms. ivy]

andrea

[pinocchio]

moram priznati da bih se ja prije zabrinula da beba ne plače.

iako, u totalu AP bebe i djeca sigurno puno manje plaču od ostale djece (osim ako ih nešto boli, naravno).
luna, nije bitno koliko koja beba plače već kako na njen plač reagiramo. a tu sigurno ne griješiš

ali sad sam živčana i nervozna, jer mi se zara čini dovoljno velika da nema te cendrave i plačljive ispade, prevelika da sisa svakih pola sata, prevelika da mi se vješa za nogu.

meni još uvijek koji puta dođe zagrliti mamu i istuliti se u njenom zagrljaju.
mislim da nikad nismo dovoljno veliki da to ne poželimo (barem neki od nas ).

lutonjice, držim fige da ova faza brzo prođe. a i hoće, samo da zara napuni baterije. ljubi cendravicu

[kloklo]

Andrea

Luna, ja potpisujem cure i cementiram rečenicu da AP bebe itekako plaču, ali im mi maksimalno nastojim pomoći i dati im ono što trebaju...kad doneboderimo kog vraga to trebaju

Ma, znaš, uvijek kad su nam bebice u tako nekim nezgodnim fazama, mislimo da to niiikad neće proć i barem sam ja bila iskreno nesretna svaki put kad sva moja dobra volja ne bi, naizgled, davala nikakvog rezultata.

Vidi ovdje kako sam bila tužna

http://www.leoweb.info/arhiva.dnevni...10.tjedan.html

a da ti nisi pokrenula ovaj topik, vjerojatno se iše uopće ne bi sjećala da je tako bilo, jer sad iz ove perspektive mi se uopće ne čini da je Leona bila plačljiva beba

Pusa Kalebu, tebi, a i Zari i Lutonjici da prebrode svoju krizu

[Lutonjica]

cure moje, zara je izgleda napunila baterije :D

imam osjećaj da je bolest bila finale te neke razvojne krize (nedavno sam mami pričala kako imam osjećaj da je zara čudna jer premišlja i odvaguje hoće li biti mala ili velika, ne znam da li me kužite...).

uglavnom, ona je danas opet ona stara, ekstremno vesela i otvorena, igra se cijelo vrijeme s čuvalicom, mene je samo došla zagrliti (s osmijehom od uha do uha) kad je išla van u šetnju.

ali joj se zato preko noći proširio vokabular, rečenice su joj postale još kompleksnije, izgovor se još poboljšao, a i fina motorika joj je razvijenija - uistinu je "rasla" i mijenjala se, pa je bila nervozna.

[kloklo]

Pusa velikoj curi

[Luna Rocco]

Super za Zaru :D

A vama svima jedno veliko hvala na ohrabrenju.

[marta]

iako, u totalu AP bebe i djeca sigurno puno manje plaču od ostale djece (osim ako ih nešto boli, naravno).

prije treceg djeteta i ja bih sasvim sigurno ustvrdila nesto slicno. medjutim, sad mi se cini da mi trece dijete place vise nego prvo i drugo skupa. mozda je to samo osjecaj, ali nakon L koji je stvarno malo plakao osim mozda prva 2 tjedna, cini mi se da V stalno nesto place i protestira.

[pinocchio]

lutonjice, baš mi je prošlo kroz glavu da vas čeka neki skok pa je zato zara zahtjevnija nego inače.

i još, naši malci ne znaju da imaju AP roditelje, a dok se u to ne uvjere moraju to provjeriti X

[toma_06]

potpisujem sve kaj su cure rekle, a posebno

i još, naši malci ne znaju da imaju AP roditelje, a dok se u to ne uvjere moraju to provjeriti X? puta.

i toma je s negdje s mjesec dana imao fazu da je stalno plakao, a ja sam mislila da sam najgora mama na svijetu iako ga stalno ljubim, nosam, dojim, pričam, pjevam ... ali s dva mjeseca mu je počelo ići na živce da ga se stalno nosa, sad se voli i sam poigrati, ali bitno je da je mama tu kad se javi i kad treba

ja sam to sebi objasnila na načina - sad je naučio da samo treba reći kme i netko je tu. i zato više nema razloga za plač

[mamma Juanita]

cure moje, zara je izgleda napunila baterije :D

imam osjećaj da je bolest bila finale te neke razvojne krize (nedavno sam mami pričala kako imam osjećaj da je zara čudna jer premišlja i odvaguje hoće li biti mala ili velika, ne znam da li me kužite...).

uglavnom, ona je danas opet ona stara, ekstremno vesela i otvorena, igra se cijelo vrijeme s čuvalicom, mene je samo došla zagrliti (s osmijehom od uha do uha) kad je išla van u šetnju.

ali joj se zato preko noći proširio vokabular, rečenice su joj postale još kompleksnije, izgovor se još poboljšao, a i fina motorika joj je razvijenija - uistinu je "rasla" i mijenjala se, pa je bila nervozna.

ovo je tako zanimljivo i već sam nekoliko puta čula da klinci često nakon tih dječjih bolesti dožive takve razvojne pomake, kao da malo odrastu.
neki misle da su dječje bolesti uzrok takvim skokovima, a ne obrnuto.
ne znam šta bih mislila o tome, al mi je zanimljiva teorija.

[Zorana]

To i Aviva Jill Romm kaze u svojoj jednoj knjizi. Da djeca jako cesto iz bolesti, viroza, povisenih temperatura itd. izadju bogatija za neko novo postignuce. Nesto kao da se organizam povuce i skuplja snagu za nove pobjede.

[zrinka]

To i Aviva Jill Romm kaze u svojoj jednoj knjizi. Da djeca jako cesto iz bolesti, viroza, povisenih temperatura itd. izadju bogatija za neko novo postignuce. Nesto kao da se organizam povuce i skuplja snagu za nove pobjede.

tako je to i inace u zivotu, i nas velikih

[Lutonjica]

neki misle da su dječje bolesti uzrok takvim skokovima, a ne obrnuto

.

meni je ipak logičnije obrnuto
pogotovo zato što zara mjesec dana nije bila "svoja", onda je to kulminiralo bolešću (a mislim da joj je od očito velikog stresa jako pao imunitet što je pogodovalo boleštini).

meni je ovo i više nego zanimljivo, odnosno ja sam si to tako i objasnila i, u nedostatku bolje riječi, "vjerujem" u to, barem kod ovog konkretnog razvojnog skoka 8)

[ninet]

Pa to uopste nije nelogicno. Sta se nama desi kad smo pod stresom, pritiskom, naporom...? Razbolimo se. Ili nam bar herpes skoci...Meni je to tako normalno...i ne vidim razloga, zasto i kod djece ne bi neka faza kulminirala katarzom u vidu bolesti.

A za plac...i to da AP bebe ne placu je fakat biser Luna... Skoro pa u ravni onog :"Ma ja njemu/njoj uvalim flasicu i nikad ne place i spava u svom krevecu cijelu noc"