Nakon cijelog vikenda bez interneta (moj mali zalio ruter vodom ), bila sam opuštena i spremna za pregled jutros...I sve je super Vidjela sam srčeko i veli ginica da je narasla bebica od prošlog tjedna <3 Iskočila bi iz kože od sreće, ali znam da je to samo početak... Rekla mi je da imamo jako puno sreće ali da je jedini nedostatak to što sad ne znamo kad sam ostala trudna, tako da ćemo termin znati za dva tjedna na sljedećem pregledu, za sada je to kraj šestog mjeseca. Cure, presretna sam, ali me toliko strah... Sve cure koje su preživjele pobačaje nekoliko puta i nakon toga ostale prisebne, treba im spomenike dignuti. I svima koje se muče sa neplodnošću godinama. Jer ovo je grozan osjećaj straha