Ne znam...nek vrjeme odradi svoje...za sad si mislim da je dosta. Dosta mi je nadanja i truda. negativnih testova,pisanja u case i lh trakica surfanja za svim mogucim simptomima i pomagalima..
cekanja...i straha nakon konacnog plusa... Pametovanja sa svih strana od ljudi koji nemaju pojma kaj mi tu prolazimo...
i umjesto srece sto si t bojis se svakog pokreta i svakog pisanja i svega,a trebao bi pucat od srece...umjesto da se veselis tom plusicu skrivas od svih da si t....