Rodila sam u Petrovoj prije godinu dana i sad nemam strah od poroda već strah od ostanka u bolnici. Stvarno imam traume od tog njihovog režima, svaka čast babinjačama na smještaju, higijeni, hrani ali odnosi prema rodiljama a i prema bebama im je katastrofalan (barem je bio). Tamo se svi boje jedni drugih, neki režim kao da si u zatvoru, pomoć je nikakva, imaš lijepo plakate na zidu gdje je sve objašnjeno, pa kaj će ti sestra... Mama nema pravo odlučivati o ničem jer dok si tamo oni brinu za tebe i tvoje dijete i oni znaju najbolje. Ok sve ima svoje razloge ali meni je malo zbunjujuće da se forsira dojenje na zahtjev, pa beba počne dojiti e onda mora na presvlačenje, pa na kupanje, pa na pregled, pa onda mama mora jest, a bome ti neće ostavljat ručak kolko hoćeš i tak... Nama je svjetlo stalno gorilo, ako smo ugasile po noći sestra bi došla i upalila jer bebe moramo imati na oku... i tak... A, o komentarima osoblja bolje da ne pričam. Onda sam p+++++ i otišla u apartman. I dalje ne razumijem prednosti rooming-ina, pamtim samo umor, nespavanje, suze, nemoć i nezadovoljnu mamu i bebu.