Ti imaš pravo na svoje mišljenje, a ja na svoje.
I napisala sam ga i bila preblaga.
Lekcije ostavi za nekog drugog, meni ih nemoj držati.
Ja znam što pišem.
I koje traume imam.
I što sam tada u Petrovoj izgubila.
Ni ja, ni moje dijete kojeg nema nismo novinski članak, ni trač.
I sad se tresem kad se sjetim, a mislila sam kako sam to prevazišla.
Ja sam se s Petrovom i po sudu povlačila, ali tada još u Jugoslaviji nije bilo moguće utvrditi krivca jer su se svi pokrivali i zataškavali.
Ni ispričali se nikada nisu.
I ja ću radije umrijeti nasred ceste nego ikada kročiti u tu bolnicu.