Nisam ovo nigdje niti spomenula do sada... Moj brak se raspao nedavno, nakon skoro 23 godine „zajedništva“, zapravo je nevjerojatno koliko žena može podnijeti, pretrpjeti, a sve „iz ljubavi i žrtve“ za muža i djecu...
Kad sam progledala s kim živim nije bilo prekasno, jer zadnje mjesece koje živim živim u blaženstvu, miru i spokoju, sama s 3 djece, s bolesnom mamom na samrti, s bratom invalidom, ali nitko me ne maltretira, tko to može platit?!
Ostati u lošoj vezi ili braku „radi djece“, pa da moje cure imaju predodžbu da je normalno da te jednog dana muž izvrijeđa, prekopa ti torbu i stvari (ormare i sl.) tražeći novac, vrijednosti, tragove „onog drugog“, da je „normalno“ da ti se prijeti „da će te zalijepiti za zid“, da te pred gostima ponižava, pred prijateljima pokuša ocrniti i izvrijeđati, da ti se usudi prijetiti nožem ili te ošamariti?!
Ne!, to nije „film“ u kojem želim biti sa svojom djecom, a posebno ovim mojim malim curkama (5.5 i 4 g.).
Prošla sam trzavice s bivšim, dobio je ljetos i prijavu kod Prekršajnog suda, te je na uvjetnoj kazni zbog obiteljskog nasilja, odvodila ga je par puta policija, par puta su mu oduzeli nož, par puta je završio na prisilnom psihijatrijskom liječenju, jednom je proveo 10-ak dana u Remetincu, za cijelo to vrijeme nije za svoje ponašanje imao trunku pokajanja, vidio svoju krivnju nikada, sve sam mu to „ja smjestila“. Od suda sam dobila nakon puno natezanja privremeno skrbništvo (do okončanja postupka) i viđanje njega i djece pod nadzorom.
I sad isto ucjenjuje, prijeti (ja prijavljujem uredno na MUP i CZSS), ispituje djecu na telefon (s mlađima ima susrete pod nadzorom ali se on ne odaziva, a sin koji je punoljetan ga ne želi vidjeti niti čuti). Alimentaciju ne plaća jer je ostavio posao da nebi morao djeci dati za život.
Meni ništa nije teško od toga, ja nisam dugo sretnija bila nego sada. Naš obiteljski mir nitko ne može platiti, koliko mi samo vrijedi što znam da sam sigurna u svom prostoru, da napokon spavam na miru.