ja volim janicu, ali...

[kukica]

meni se škola debelo zamjerila ne toliko zbog gradiva koliko zbog profesora koji vrijeđaju i omalovažavaju učenike. naravno da nisu SVI takvi, ali dovoljno je i previše imati jednog ili dva frustrirana nastavnika, pa da imaš noćne more godinama.

nije mi se sviđala ni atmosfera u razredu kad se oko tebe guraju JA, JA, JA. bilo je važno biti što glasniji, agresivniji.
"gaženje" po onima koji su šutljiviji, borba za ocjenama pod svaku cijenu, napetosti pred testove - TO je meni veći problem od pretrpanosti gradivom.

malo offtopic:
neki dan sam u nekoj emisiji vidla kratki video rad učenika osnovne škole o dečku koji zaspe na satu, pa mu se na kraju filma kao poanta svi rugaju i smiju - to bi trebalo biti simpatično, komično?
to je nekom nastavniku/nastavnici koji je toj djeci mentor/ica bilo OK?

isto kao kad ti se svi rugaju ako dobiješ slabiju ocjenu, uključujući nastavnika. ocjena svima najbitnija, bitnija od čovjeka, samopouzdanja, dostojanstva. koja glupost.

[sorciere]

moje dijete ne zna piliti šperploču

pa šta joj ti ne pokažeš kako se pili ?

pa kod nas doma ima svakakvih radova! ne pilimo šperploču (iako je to dobra vježba strpljivosti - npr. mazanje pilice sapunom, pa ti pukne kad ne treba, pa ju trebaš znati promijeniti...), ali mi je drago da se bar koristi čekićem, šrafncigerima i raznim kliještima !

kad malo opernatim - kupujem bormašinu, i bušim sve kaj se da bušiti . da si bar sliku mogu objesit bez majstora - jer se čavli ne mogu zabijati...

struju i vodu ne diram (za sada).

nije mi se sviđala ni atmosfera u razredu kad se oko tebe guraju JA, JA, JA. bilo je važno biti što glasniji, agresivniji.
"gaženje" po onima koji su šutljiviji, borba za ocjenama pod svaku cijenu, napetosti pred testove - TO je meni veći problem od pretrpanosti gradivom.

Dakle, eto sada opisa kako se ocjenjuju studenti na FER-u, sad po bolonjski.

Svi pišu ispit. Dobiju neke bodove. Unutar ostvarenog intervala bodova mora biti (ne znam točne postotke, ali recimo) 5% petica, 10%četvorski, 20%trojki i 30% dvojki, pa Gaussovoj krivulji, svi koji su izvan , s nižim brojem bodova su out. Ako netko prepisuje, automatski ima više bodova, ide u viši razred, pa izgura nekoga tko bi inače dobio 2 ili 3 ili 4. Rezultat, svi hoće samostalnim radom imati što više bodova, super. Nitko ne dopušta da se od njega prepisuje, super. Sve su manje studenti voljki pomagati kolegama koji su "slabiji" ili "bolji" da ih ne bi prešišali s bodovima, tako -tako. Studente koji su bili manji upoznati s ovim "minskim poljem" pa su prepisivali, linčovalo se javno na FER-ovskim web stranicama, strašno. Jasna poruka. Konsekvenca - nema velike solidarnosti među studentima, očajno. Postojim samo JA, JA i JA, a jednom ću vjerojatno i potkazati onog koji prepisuje da bih dobio bolju ocjenu..

Eh, gdje su ona vremena kad smo bezbrižno i grupno prepisivali....nemojte me napadati radi nostalgije..ne mogu si pomoći..

[kukica]

prepisivanje je loše.
i javno objavljivanje ocjena je po meni loše. to je moja stvar je l imam 2 ili 5.

onaj JA JA JA je bio iz osnovne škole jer smo počeli pričati o školi općenito.
ja prepisivanje ne bih uvrstila u pomaganje.
možeš nekome pomoći pod odmorom, prije ili poslije nastave...
meni se ne sviđa ODmaganje - ono kad se svi deru JA JA JA kad odgovaraš. to je maltretiranje, guranje na štetu drugoga.
tko zna koliko puta sam i ja to napravila jer je to bilo "poželjno". čak dobiješ 5 iz zalaganja ili kakav plus.

zato ne volim školu.

Po meni je gore od prepisivanja uvođenje sustava potkazivanja. Ljudima kojima sam pisala školske zadaće iz hrvatskog jezika ili dopuštala da prepisuju od mene matematiku dan danas su mi bliski prijatelji.

Kažem ja..nostalgija, nostalgija za dušu...što?!..nešto..ali svakako off topic, ispričavam se

[Zdenka2]

Da, prepisivanje je loše. Ali, ja sam u gimnaziji rješavala testove i pisala prijevode iz grčkog iza sve koji su oko mene sjedili, a oni su mi uzvraćali matematikom i fizikom. Ali, mi svi skupa smo bili pametni i radišni, samo netko za nešto više za drugo manje.

Kad sam radila na faksu, s obzirom da je bilo do 300 studenata na godini, imala sam pismene ispite. To je bila takva prepisivačina, grozno nešto. Najgori su mi bili šalabahteri - bili su toliko debilni da sam uvijek kad bih ih čitala razmišljala o besmislenosti svog rada. Ili recimo kad ne bi znali ništa reć na usmenom o onom što su tako lijepo opisali u testu.

Da, prepisivanje je loše. Ali, ja sam u gimnaziji rješavala testove i pisala prijevode iz grčkog iza sve koji su oko mene sjedili, a oni su mi uzvraćali matematikom i fizikom. Ali, mi svi skupa smo bili pametni i radišni, samo netko za nešto više za drugo manje.

To ja pričam!

Kad sam radila na faksu, s obzirom da je bilo do 300 studenata na godini, imala sam pismene ispite. To je bila takva prepisivačina, grozno nešto. Najgori su mi bili šalabahteri - bili su toliko debilni da sam uvijek kad bih ih čitala razmišljala o besmislenosti svog rada. Ili recimo kad ne bi znali ništa reć na usmenom o onom što su tako lijepo opisali u testu.

Moji se studoši nisu trudili ni pisati šalabahtere...kopirali bi ih zato treba postojati usmeni (što bolonja ukida). Ja sam katkad rabila šalabahtere, samo kao podsjetnik ključnih riječi koje ne smijem zaboraviti, ali potrebno znanje sam naučila, a bez da sam morala sebe skrivati od kolega.

[Luna Rocco]

Moram potpisati mammu Ju i martu, iščupale su mi misli iz glave i napisale ih, pa nemam potrebu ništa nadodavati.

Kaleb će, što se tiče uspjeha u školi, biti jedan sretnik čija mama nikad neće vršiti pritisak na njega da dobija dobre ocjene ili se uzrujavati zbog loših. Ako će htjeti biti dobar đak, bit će to isključivo zbog sebe, a ne zbog mene ili sustava.

[summer]

Ja cu svoje dijete poticati da bude dobar ucenik - tako da shvati da ce mu znanje i dobre ocjene pomoci i pri upisu u zeljenu srednju skolu i kasnije pozeljno fakultet. Trudit cu mu se usaditi zedj prema znanju i dobre navike u ucenju. I ne mislim da ce zbog toga biti 'nesretnik' - nisam ni ja - bila sam uvijek odlikas uz poticanje, a ne nametanje od strane roditelja, i to dozivljavam kao svoj i njihov uspjeh.

[Mony]

Moje je misljenje da je pozeljno djecu poticati (poticati, ne tjerati!!!) da uce, da budu dobri ucenici... posebice, ako roditelji vide da imaju potencijala. (eh, tu je bitno i biti objektivan, sto je cesto tesko kad se radi o tvom djetetu )
A po meni to znaci i biti zadovoljan rezultatom (koji mozda nije onakav kakvog su roditelji zamislili), ako je on rezultat rada.
Ja cu definitivno poticati svoje dijete da bude dobar ucenik, i nastojat cu u tomu biti sto liberalnija pokazujuci kako je na njemu odluka, a na meni da mu pokazem da postoje razne solucije - bolje i gore.
Definitivno cu uvijek misliti da je najbolji kakve god ocjene imao, jer MENI one nisu bitne, ali ce njemu biti jako bitne kada se zbog njih nece moci upisati gdje ce htjeti kada sazrije, a kada bude kasno za izmjenu vec postojecih ocjena.

[Luna Rocco]

Ok, slažem se da su ocjene bitne za upis u srednju školu, ali za upis na faks, je, srećom, ipak najbitniji prijamni. Ja sam srednju školu prolazila s 3 i 4, a na Komparativnoj sam bila treća na listi.

I neću smatrati tragedijom ako neće htjeti ići na faks, niti ako, kao mamma Ju, izrazi želju da radi na kiosku. Ako bi ga to činilo sretnim...Dobra mi je bila ta paralela na koju je mamma Ju ukazala, kako je svima simpa i super kad dijete kaže da hoće biti Nobelovac/doktor/znanstvenik, a nije ako (zaozbiljno) želi biti teta u trafici ili perač prozora.

[mendula]

Kad smo u drugom ili trećem osnovne trebali izabrati od naslikanog ili nacrtati što želimo biti, ja sam nacrtala kutiju s pilićima i žaruljom. Rekla sam da želim biti PERADARKA jer su mi mali pilići baš slatki i lijepi. Inače sam bila odlična učenica. Sjećam se da je to učiteljica sasvim normalno poslušala ko da sam joj rekla da želim biti, ne znam, doktorica.
Al zato moj ambiciozni brat još i danas to povremeno izvuče iz prašine i smije mi se zbog toga.

[white_musk]

Nebrojeno puta sam od vrhunskih sportaša čula/pročitala takve izjave, jer ruku na srce kad oni zapravo imaju vremena razviti ljubav prema knjizi i znanju ako su od jutra do mraka na treninzima?

meni je samo jako tužno kad oni, pogotovo kod nas,kad ostare i ne mogu se više natjecat a neku značajniju lovu nisu uspjeli zaradit, onda završe životareći i bog zna kako i što rade kad nikakve stručne spreme nemaju niti znanja niti nekakve opće kulture, sve što znaju vezano im je za taj sport kojim su se bavili...

Vjerujte mi da zbog toga nekad dođe da Leonu najradije ne bi upućivala u nikakav sport, mi se dosta krećemo, pogotovo vikendom stalno idemo na izlete, trčimo po livadama, vozimo bicikl i za zdrav duh u zdravom tijelu to je meni dosta

potpisujem

[Zdenka2]

Ok, slažem se da su ocjene bitne za upis u srednju školu, ali za upis na faks, je, srećom, ipak najbitniji prijamni. Ja sam srednju školu prolazila s 3 i 4, a na Komparativnoj sam bila treća na listi.

Sada više nije tako - generacije s peticama su došle i do faksa i sada svaki bodić igra ulogu, pogotovo zato što su bodovni pragovi sramotno niski. Meni se je dok sam radila na faksu mnogo puta dogodilo da vrlo dobri đaci iz Klasične gimnazije ne budu primljeni, a odlikaši iz neke trogodišnje drvodjeljske da.

Moje mišljenje o temi je da djecu treba poticati na stjecanje znanja i školovanje. Kao i u svemu drugom u njihovom razvoju, input je važan. Imam izuzetno pametno dijete i nije mi nimalo svejedno hoće li on razviti svoj potencijal do maksimuma ili će se zadovoljiti nekom osrednjošću iz inertnosti, linije manjeg otpora ili nekog drugog razloga.

[marta]

Stjecati znanje ne mora nuzno znaciti "skolovanje u instituciji".

Zanima me kako ce izgledati prijemni kad bude organizirana drzavna matura?

[Zdenka2]

Naravno, ne znači, ali meni je važno i da moj sin stekne formalne kvalifikacije, jer želim da ima struku. Ali, svakom svoje. Meni je obrazovanje vrlo važno, a nemam ništa protiv toga da nekome nije i da bira drugačije puteve u životu.

Što se tiče mature, nadam se boljem, ali i tu ima mnogo zamki. Naime, državna matura nije najbolji odgovor za sve struke - ne mogu se tako ispitivati svi predmeti, nego 2-3, a što je s ostalima? No, to je zbilja off topic, ispričavam se adminima, strožima nego obično, valjda zbog žege.

[mina]

Mislim da ćemo se svi složiti da je najveći problem u prezentaciji gradiva. Ja se sjećam da mi je koma bilo kod nekog dosadnog prof koji istim, monotonim glasom cijeli sat priča nadugo i naširoko o nečemu što me možda i zanimalo ali zbog načina njegove prezentacije mi se smuči, cijeli sat spavam i više me tema uopće ne zanima. Dok bi mi neki drugi prof zainteresirao za potpuno nezanimljivu temu.
Ne treba sad izbaciti tehnički, prirodu ili matematiku ali treba nastavu prilagoditi djeci, da im bude zanimljivo.
Treba više aktivnosti u školi, a izbaciti pasivnost i monotoniju

[MalaSirena]

Mislim da ćemo se svi složiti da je najveći problem u prezentaciji gradiva. Ja se sjećam da mi je koma bilo kod nekog dosadnog prof koji istim, monotonim glasom cijeli sat priča nadugo i naširoko o nečemu što me možda i zanimalo ali zbog načina njegove prezentacije mi se smuči, cijeli sat spavam i više me tema uopće ne zanima. Dok bi mi neki drugi prof zainteresirao za potpuno nezanimljivu temu.
Ne treba sad izbaciti tehnički, prirodu ili matematiku ali treba nastavu prilagoditi djeci, da im bude zanimljivo.
Treba više aktivnosti u školi, a izbaciti pasivnost i monotoniju

Što se ovog tiče, negdje u podsvjesti mi je s faksa ostalo kako od ovih 'monotonih' predavanja puno više znanja ostane slušaču, nego kod živopisnih i zabavnih predavanja

Mislim da ćemo se svi složiti da je najveći problem u prezentaciji gradiva. Ja se sjećam da mi je koma bilo kod nekog dosadnog prof koji istim, monotonim glasom cijeli sat priča nadugo i naširoko o nečemu što me možda i zanimalo ali zbog načina njegove prezentacije mi se smuči...

Da malo pariram mini napisat ću komentar koji će biti oštar i pretjeran, ali da jasnije dočaram svoju misao. Uvijek je bilo i bit će onih dosadnih. Dobar učitelj je karakteristika osobnosti..teško se da naučiti kako zanimljivo, dinamično i živopisno predavati..(npr..Nauku o čvrstoći). Zato ćemo u školama sad izvesti cirkus, a učitelje u cirkusante da sve bude zabavno ili možda angažirati RTL da smisli školski program da bude visoko praćen.. A ono što nam neće biti zabavno nećemo više znati naučiti..jer nas, eto, nije zainteresiralo...kao da ne želim jesti brokulu jer mi nije ukusna iako je vrlo zdrava..

Ako se želi nešto znati, moraju se katkad akceptirati i dosadnoće. Možda već našem susjedu u klupi to je već strašno zanimljivo.

Ne treba sad izbaciti tehnički, prirodu ili matematiku ali treba nastavu prilagoditi djeci, da im bude zanimljivo

Garantirano će u razredu uvijek biti 10-20% njih kojima će nešto biti dosadno i "preteško". Ja smatram da djeca mogu i znaju učiti i mnogo više nego što obvezuje školski program, a sa opće proširenim stavom da je sve "preopširno" i "prebirokratsko" ne pomažemo nego odmažemo našoj djeci da budu bolji znalci.

[Zdenka2]

Potpisujem Virgo30 i Malu Sirenu. Na faksu su mi bili najgori profesori puni "šala i pošalica", a bez pravog znanja i pripreme. Rijetki su oni vrsni govornici koji će iz prsta vaditi znanje. Bilo je takvih kojima sam se divila na faksu, no poslije, kad su mi postali kolege shvatila sam da istu retoriku prodaju desetljećima. Najviše cijenim one profesore koji se ozbiljno pripremaju za nastavu - to ipak na kraju skuže i studenti/učenici, bez obzira na to što oni ne cirkusiraju i ne zabavljaju pučanstvo.

[mina]

Ne treba profesor biti cirkusant da zainteresira za gradivo. I nije baš poželjno da mu je sat pun šala i viceva o svemu i svačemu.

A i mi smo različiti, ja sam tip koji od silnog bubanja ne zna ništa, a ono što sam naučila aktivno sudjelujući znam i dan danas.

Netko je spomenuo da je na tehničkom napravio elektomotor ili tako nešto, e pa uzet ću to za primjer. Smatram da je djetetu bolje pokazati kako napraviti elektromotor i pomoći mu da ga napravi nego da nauči napamet 50 stranica o tome, dobije 5 iz testa, a kada ga pitaš kako da u praksi napravi elektromotor nema pojma

Ja sam tip koji ne voli samo štrebanje o nečemu i eto to mi se ne sviđa, da trebaš naštrebati cijelu knjigu od čega 90% ne znaš primijeniti u praksi.

Recimo na kemiji i fizici uvijek mi je bilo draže i više bi zapamtila izvodeći pokuse nego štrebajući formule...
Draže mi je da mi prof u praksi pomogne napraviti nešto nego da mi da da naštrebam pola knjige o tome...

Super mi je kad se za zadaću mora napraviti neki plakat i sl...
Eto to sam mislila na taj način zainteresirati, a ne da prof izvodi cirkuse...

Sviđa mi se spajati npr likovni i povijest, zadaš učeniku da izabere i nacrta nešto na temu i tako usput nauči npr. o nekom drevnom narodu

Ne treba profesor biti cirkusant da zainteresira za gradivo. I nije baš poželjno da mu je sat pun šala i viceva o svemu i svačemu.

Nisam doslovno ni ja to mislila. Samo sam htjela reć da pojedini predmeti nisu pogodni za stvaranje živopisnih predavanja i da fokus ne smije biti samo na nastvaniku nego i na nama i našoj djeci. Da i kad je dosadno pokažu dužan respekt prema nekome tko daje znanje, jer vrlo često upravo oni najdosadniji daju uvod u najvažnija znanja.

... Smatram da je djetetu bolje pokazati kako napraviti elektromotor i pomoći mu da ga napravi nego da nauči napamet 50 stranica o tome, dobije 5 iz testa, a kada ga pitaš kako da u praksi napravi elektromotor nema pojma.

Ja sam tip koji ne voli samo štrebanje o nečemu i eto to mi se ne sviđa, da trebaš naštrebati cijelu knjigu od čega 90% ne znaš primijeniti u praksi.

Slažem se s elektromotorom. Ali štrebanje nije u nikojem sustavu isto što i učenje. Idealan spoj je napraviti elektromotor i onda proučiti kako to sve radi, jer i u prvom-samo praktičnom i u drugom-samo teorijskom slučaju rezultat je površno znanje.

Super mi je kad se za zadaću mora napraviti neki plakat i sl...
Eto to sam mislila na taj način zainteresirati, a ne da prof izvodi cirkuse...
Sviđa mi se spajati npr likovni i povijest, zadaš učeniku da izabere i nacrta nešto na temu i tako usput nauči npr. o nekom drevnom narodu

Kad sam ja bila u gimnaziji, sjećam se, kad smo radili neke plakate i samostalna istraživanja to je bio izvrstan način da se zabaviš, a rezultat toga je bilo homogeniziranje tima učenika, kritičko mišljenje, oblikovanje kriterija prezentacije...i sve to tako...zabavno, ali ruku na srce...malo smo mi "pravih" stvari uspjeli naučiti na taj način.

Ma koliko to bilo bolno...iscrpna, stvarna i duboka znanja možeš ipak najviše usvojiti samo grijanjem stolice....ovo ostalo hrani neke druge kvalitete, ali saznavanje znanja je muka od posla...(možda u nekim strukama koja nije moja neke stvari mogu biti dokučive ovakvim permisivnijim oblicima rada, ali u mojoj inženjereskoj - to svakako nije)

[BusyBee]

Da je to u nasoj lijepoj moguce, moja djeca ne bi isla u skolu. Bili bi homeschooled...

I ja kazem....

[Zdenka2]

Ma koliko to bilo bolno...iscrpna, stvarna i duboka znanja možeš ipak najviše usvojiti samo grijanjem stolice....ovo ostalo hrani neke druge kvalitete, ali saznavanje znanja je muka od posla...(možda u nekim strukama koja nije moja neke stvari mogu biti dokučive ovakvim permisivnijim oblicima rada, ali u mojoj inženjereskoj - to svakako nije)

Potpisujem. Moja struka spada u te "permisivnije", ali vjeruj mi, put do pravog znanja je isti.

[BusyBee]

Ma koliko to bilo bolno...iscrpna, stvarna i duboka znanja možeš ipak najviše usvojiti samo grijanjem stolice....

Slazem se s ovim, ali neka stvarno iscrpna i duboka znanja ti trebaju na nekoj visoj razini skolovanja. Ja bih vise voljela da moje dijete u osnovnoj skoli uci kroz iskustvo, pricu i "igru", a ne da vec u petom osnovne uci cinjenice napamet.

[BusyBee]

uci cinjenice napamet

Malo sam brzopleta... naravno, ovim kvotanim ne mislim da je grijanje stolice nuzno i ucenje cinjenica napamet.

[makita]

Potpisujem mamu ju, a drago mi je zbog mnoštva mudrih koje je nepisala virgo i ostali. Zanimljiva tema.
Osvrnit ću se na cirkusante-profesore. Stvar nije u tome pričat viceve bezveze. Stvar je započet sat sa zanimljivošću, potegnit temu da se slušači-učenici zainteresiraju, pokazat život u tom gradivu. Onda se automatski probudi znatiželja, stvori tzv. radna atmosfera, i djeca nauče. Meni je duboko usađen ostao prof. s faksa koji je valjda najviše puta reka da je umoran i da će vjerojatno loše prezentirat nešto-jer znalo je bit teoretska tema- a BIO JE NAJBOLJI!!! Ne taj put možda, jer bilo je jugo i ne znam što još ne, al s njim smo znali sjest na kavu u kantini i raspravljat o Bogu i sviti - i gradivu... I njegov uspjeh u podučavanju je što dan danas kad vidim knjigu, znanstveni članak, prilog na tv-upijam ko da mi je sutra ispit. Eto.
I ne volim štrebat. I volim pilat. I pituravat. I volim knjige. I čitat ih. A ne volim kad djeca plaču jer će proć sa 4,45 i to BOLI. Jer je bitno-tako ih se barerm uči-inače su nevažni. I ne volim ono sa ocjenom dobar=užasan. A toliko često to vidim oko sebe.
Najvažnije je biti čovjek. Pastir, smetlar, liječnik, ili štogod, ali čovjek.
A Janica je uspješna. Koliko je poznajem-kroz medije-curas je prava. Ako je frustrira nešto sa školom, pa što sad...žena će-ili neće završit školu-njena stvar. Meni je uzor njena upornost, uspjeh, pozitivne osobine. Ne njena kompletna ličnost. Ja tako od svakog ponešto uzmem za uzor. Još me nitko nije optužio za krađu

[Zdenka2]

Janica je vrijedna svakog poštovanja, bez obzira na to što ona ne teži znanju. Ali, ova rasprava se već odavno odvojila od nje i postala načelna rasprava o učenju i znanju. I tu je na kraju zaključak kao i na početku: svakom svoje. Ja poštujem i Janicu i svakog poštenog čovjeka, bez obzira koliko bio obrazovan i što radio, ali volim učenje i znanje, mislim da je to velika vrijednost i bogatstvo ljudskog života. To želim prenijeti i na svog sina i nije mi nimalo svejedno kakav će on stav imati prema znanju i učenju.

Što se tiče toga da nastavu treba učiniti zanimljivom, slažem se. Ali mnoge stvari mogu postati zanimljive tek onda kada se dovoljno nauči o njima, kada se dovoljno duboko uđe u stvari, kada ih se razumije. A to ne ovisi samo o profesoru i njegovom stilu nego o udubljivanju u knjige doma. Badava profesoru sav trud bez toga.

I ne mislim da djeca u petom, šestom razredu moraju učiti kroz igru. Imam nećakinju od 12 godina koja je već sad prava mala znanstvenica, prva u Hrvatskoj u astronomiji, uči jezike, meni je to super. Takva sam i ja bila (samo ne iz istih predmeta), a želim da takvu želju za znanjem ima i moj M. Koliko do sada mogu primijetiti, tako će i biti, jer voli učiti nove stvari, svašta ga zanima i mnogo toga već zna. Moram reći da se ponosim time.

[BusyBee]

Ja ne bih zeljela da moje dijete s 12 godina sjedi za stolom i uci samo iz knjiga. Zeljela bi da proucava stvari koje je zanimaju, da kopa po netu, istrazuje u knjiznici, izradi npr. terarij i promatra, bulji u nebo, posadi biljke, dopisuje se s djecom iz neke druge zemlje na stranom jeziku, gleda filmove/crtice na izvornom jeziku, ...

Jasno mi je da ne moze sve nauciti iz prakse, ali voljela bih kada bi je na detaljnije iscitavanje i ucenje navela znatizelja i zanimanje, a ne skolska obaveza. A taj interes i zelja razvija se kod manje djece, kroz igru (ima igara i igara, ne mislim da nisu primjerene za djecu od 12 godina... svako ucenje na nekoj razini moz ebiti igra i voljela bih da to mom djetetu bude ucenje) i slobodu da sve dotaknu, probaju, ... (npr. mi smo radili vulkan od praska za pecivo i jednom (u WC skoljki) od octa i sode bikarbone).

[flower]

Zanima me kako ce izgledati prijemni kad bude organizirana drzavna matura?

dobit ce svatko svoje bodove i na osnovu njih ce se upisivati na prijemni...ima svoje nedostatke ima i svoje prednosti, mislim da se ipak ne radi o tri vec o pet predmeta. posebna je prednost u objektivizaciji, nesto sto si i sama prije navela - koje je znanje djeteta potrebno za koju ocjenu, ovako se bodovi dobivaju neovisno o ucitelju. mislim da ce to biti vazna promjena za ucitelje prvenstveno, tesko ce se moci opravdati nerad.

zasto mislite da bi skolovanje kod kuce bila prednost pred dobrom i kompetentnom uciteljicom? Zar Janica nije dijete koje je skolovao njen otac i sad samo polaze ispite?

[BusyBee]

Kad bi se mogla izolirati samo dobra i kompetentna uciteljica/ucitelj iz cijelog sustava i okruzenja, onda bi ona mozda i bila bolja od skolovanja kod kuce.

Medjutim, skolovanje kod kuce, ako se dobro organizira i ako mu se posveti na pravi nacin, moze dobro zamijeniti kvalitetnu uciteljicu i donijeti jos puno dobroga djetetu.
(Skolovanje kod kuce nije zatvaranje djeteta u kucu i ogranicavanje na mamu/tatu ili x osobu koja preuzima na sebe njegovo skolovanje. U drzavama koje dozvoljavaju skolovanje kod kuce, vrlo brzo se stvaraju zajednice istomisljenika i dijete ima jednaku mogucnost socijaliziranja s vrsnjacima kao i svako drugo dijete + obicno su vanskolske aktivnosti u klasicnim skolama u takvim sredinama otvorene i za one koji se skoluju kod kuce. Djeca su jednako uspjesna i lako se integriraju u "normalan" sustav skolovanja na bilo kojoj razini - na sredini osnovnog skolovanja, u srednjoj ili tek na faksu.)

[flower]

ja mislim da mama treba biti mama, uciteljica uciteljica, socijalizacija u jednoj stalnoj skupini je jedno, povremene aktivnosti nesto drugo, cvrsto vjerujem da se dijete treba nauciti zivotu u zajednici - a zajednica je i razred, isto tako to multlipiliciranje uloge roditelja (u ucitelja, trenera i sl.) meni je pomalo znak da zelis zadrzati kontrolu i na onim stvarima na kojima je potrebno kontrolu pustiti drugima (naravno uvijek oprezno pratiti da dijete nije izlozeno ekstremima). Ne vjerujem samo u edukaciju roditelja, ali nje se niti ne odricem (sto drugo zapravo i radimo prateci ih u njihovim zeljama i interesima).

[BusyBee]

Mozda.. ja na skolovanje kod kuce ne gledam kao na zadrzavanje kontrole nad djetetom vec kao na kontroliranje okruzenja u kojem ce dijete stjecati znanja.

Ako mi se, kao alternativa skolovanju kod kuce, nudi sustav u kojem ja bez "veze" ne mogu saznati koje su nam uciteljice na raspolaganju i kakvog su stila ucenja, ne mogu odabrati (idealno, uz pomoc psihologice iz vrtica koja poznaje moje dijete) uciteljicu za koju vjerujem da bi najbolje odgovarala mom djetetu, ne mogu kontrolirati u kakvu zajednicu ulazi ako odaberem ijednu skolu koja nam je blizu (dakle, ako odaberemo skolu koja nam nece organizacijiski uzasno zakomplicirati zivot i prvih godina Emu uciniti ovisnom o nama kao prijevoznicima) - a to je okruzenje potpuno drugacije od onog u kojem odrasta, potpuno drugacijeg nacina zivota, razmisljanja i sustava vrijednosti, ulazi u sustav u kojem je nasilje problem koji se cini nerjesivim ili ga se ne zna adekvatno rijesiti, ... sve to mi cini skolovanje kod kuce jos i vise primamljivim. (a ne umisljam si da je to pjesma i bez problema i lagana stvar)

[flower]

osnovno pitanje je za sto odgajas dijete?
mislim da dijete treba odgojiti da zna misliti svojom glavom - a to je moguce cak i u ovom skolskom sustavu, i to tako da ga ne izoliras iz vrsnjacke skupine, cijena da ce ici u skolu koja nije blizu ili da ces morati povuci vezu je niska i ja na nju pristajem...meni nije nesto primamljiva slika da ju izolacijom od drustva cuvam od drustva, ja vise gledam na to da je ocvrsnem i posaljem u to drustvo i naucim da pliva u tim vodama...
da imamo drugacije vrijednosti ne vidim kao prijetnju vec kao nase bogatstvo tesko da ce u zivotu sve biti tako da njoj bude lakse i njoj prilagodjeno.
vidi se da imam gene kamene

[Alamama]

iz čiste znatieželje: zašto roditelji koji bi rado odabrali home schooling "daju" djecu u vrtić? Iza ovog pitanja zaista ne stoje nikakve loše namjere, samo me zanima kakva su razmišljanja u tom smjeru

[flower]

ala

dobro pitanje

[BusyBee]

Flo, ne zelim je odgajati da se zna obraniti od drustva. U biti, zelim za nju bolje, humanije drustvo. A znam da je moguce dobiti ga, da postoji, samo ne ovdje, u mom okruzenju. I ne vjerujem u to da se dijete od 6-7 godina trebauopce braniti od drustva.

Ne govorim o drugacijim vrijednostima, u kojima su "sukobljene" vrijednosti jednako ok.. meni potrosacko drustvo u kojem (jedva) plivamo nije nesto sto obogacuje nas zivot i sto nam daruje kvalitetnu dimenziju suzivota.

Ne mislim joj stvarati okruzenje koje ce joj podilaziti i prilagodjavati joj se, ali vjerujem da je sa 6-7 godina premala da netaknuto pliva u vodama koje je najvjerojatnije ocekuju i, iako ucim dijete da misli svojom glavom, ne vjerujem da ce u nizim razredima osnovne skole biti dovoljno "svoje glave" (nadam se da ce me iznenaditi, zato je i pustam da vjezba na nama) da se odupre utjecajima vecine i pritiscima sustava. Ako se to jos iskombinira s losom uciteljicom... koma!

cijena da ce ici u skolu koja nije blizu ili da ces morati povuci vezu je niska i ja na nju pristajem

Relativno niska je i meni, jer imam svoju firmu i tatu i mamu u prosvjetnim vodama pa mi je izvedivo. Medjutim, ne znam puno ljudi (mozda na prste jedne ruke mogu izbrojati) kojima je ovo realno izvedivo.

zašto roditelji koji bi rado odabrali home schooling "daju" djecu u vrtić

Mogu samo za sebe konkretno odgovoriti. Dala sam je u vrtic jer nisam zeljela da je cuva x osoba kod kuce (nitko od pouzdanih iz obitelji nije mogao jer svi jos uvijek rade), a tada nisam ocito bila dovoljno sazrela u nekim stavovima i saznanjima koji su sada rezultirali nekim sasvim novim razmisljanjima i stavovima vezanima uz karijeru, rad ili ostanak kod kuce, ili organiziranje rada od kuce i sl.

[Alamama]

Mogu samo za sebe konkretno odgovoriti. Dala sam je u vrtic jer nisam zeljela da je cuva x osoba kod kuce (nitko od pouzdanih iz obitelji nije mogao jer svi jos uvijek rade), a tada nisam ocito bila dovoljno sazrela u nekim stavovima i saznanjima koji su sada rezultirali nekim sasvim novim razmisljanjima i stavovima vezanima uz karijeru, rad ili ostanak kod kuce, ili organiziranje rada od kuce i sl.

Sad ne razumijem, ona više ne ide u vrtić ili još ide?

Ja sam prije 2 godine doslovce ludila kako će to izgledati kad Adrian krene u školu. Bilo me strah i toga kako će funckionirati sa učiteljicom i bullyinga. Sada me povremeno strah ali više nisam luda. Ne zato što je društvo procvjetalo i svi problemi su nestali, već zato što osjećam da je on puno spremniji za prilagodbu na okruženje škole i zato što sma svjesna da će meni uz školu osati dovoljno vremena da ga odgajam i da mu pomažem da ide kroz život. Nikad mi nije padalo napamet da očekujem da će ga tete u vrtiću odgajati, da će mi netko drugi dijete odviknuti od pelena ili upoznati ga sa ljepotom čitanja. Isto tako mi sada ne pada napamet da će ga učiteljica naučiti zašto je bitno da radi na sebi i da istražuje i uči a ne da ima visoke ocjene. Mislim da to ostaje u mojoj domeni i da je odgovornost nas roditelja.

Što se tiče utjecaja druge djece, ista je stvar. Ako se nastavi trend kojeg ima u vrtiću uopće se ne bojim. On toliko brižno bira društvo i izuzetno rijetko pada pod utjecaj drugih da se samo mogu nadati da to ima neke veze sa odgojom i njegovim samopuzdanjem u ispravnost njegovih stavova.

I još jedna bitna stvar, mislim da je u društvu kakvo smo mi bitno da djeca majlki kakva si ti (čitaj intelektualke revolucionarke ) polaze državne škole i da takvi roditelji pomognu ljudima u prosvjeti da pomaknu naše školske sustave naprijed.

Meni je duboko usađen ostao prof. s faksa koji je valjda najviše puta reka da je umoran i da će vjerojatno loše prezentirat nešto-jer znalo je bit teoretska tema- a BIO JE NAJBOLJI!!! Ne taj put možda, jer bilo je jugo i ne znam što još ne, al s njim smo znali sjest na kavu u kantini i raspravljat o Bogu i sviti - i gradivu... I njegov uspjeh u podučavanju je što dan danas kad vidim knjigu, znanstveni članak, prilog na tv-upijam ko da mi je sutra ispit. Eto.
I ne volim štrebat. I volim pilat. I pituravat. I volim knjige. I čitat ih. A ne volim kad djeca plaču jer će proć sa 4,45 i to BOLI.....

Moj profesor iz mehanike nije nikad ništa uvertirao, nit smo s njim sjedili na kavama. Jednostavno nije pogodna tema za diskusiju...da li će ili neće rezultanta sila prolazit kulmanovim pravcem Ovo o Bogu i svijetu, bogami bi i mene zanimalo

Ni ja nisam štreber, imam toliko očajno kratkotrajno pamćenje da mi je svako učenje napamet bilo mučenje.. A volim i ja eksperimentirati. Jednom sam čak napravila cameru obscuru iz časopisa ABC tehnike. Bilo mi je zabavno. Ali, nažalost..stehiometrijski račun ili fiziku fotoelektričnog efekta ili kronologiju događanja tijekom drugog svjetskog rata morala sam sjesti i naučiti (paz'te-ne naštrebati, nabubetati nego naučiti s razumijevanjem....) O tome ja pričam...svakako da u nastavnom programu mora biti igre, istraživanja po nternetu i timskog rada, to razvija i oplemenjuje također neke važne osobine i vještine, ali samo takvo učenje nije dovoljno za stjecanje temeljitih znanja...

Ovo mi je zanimljivo..home schooling, nisam uopće znala da to postoji kao mogućnost. Jel postoji?!

Ja bih djecu slala u školu da se druže..a kod mene bi pisali testove

[BusyBee]

Ja jos uvijek nisam luda, ali me brine buducnost jer nemam neku jasnu sliku sto nas ceka + ono sto znam o trenutnoj situaciji u lokalnim skolama (od mojih staraca, njihovih kolega i sl.), ne ohrabruje me da imam vise vjere.
Ema ide u vrtic. Nisam je zeljela izvlaciti iz vrtica nakon sto se uklopila ok u njega i nakon sto smo postigli mali milijun pozitivnih promjena u grupi (tete, pristup, i sl.), a da bi za godinu i pol opet ulazila u sustav.

Nikad mi nije padalo napamet da očekujem da će ga tete u vrtiću odgajati, da će mi netko drugi dijete odviknuti od pelena ili upoznati ga sa ljepotom čitanja.

Ni meni. Ali je okruzenje takodjer takvo (u vrticu) da se neke individualne karakteristike djeteta ne obeshrabruju ili isticu u negativnom smislu i tete donekle uspijevaju odrzavati neke "vrijednosti" kao vazne u grupi, cijenjene u vrtickoj skupini.

Isto tako mi sada ne pada napamet da će ga učiteljica naučiti zašto je bitno da radi na sebi i da istražuje i uči a ne da ima visoke ocjene. Mislim da to ostaje u mojoj domeni i da je odgovornost nas roditelja.

U ovome se ne slazemo. Ja mislim da je uciteljica jednako vazan sudionik poticanju i "ucenju" djeteta sto je bitno u ucenju, kako uciti, u poticanju da se dijete usredotoci na prave stvari. Precesto se dogadja da i ucitelji/ce poticu svijest da je krajnji rezultat-ocjena jedini vazan, a ne proces ucenja, koji je puno bitniji, po meni. Ako nista drugo, ona svojim stavom i ponasanjem barem ne bi trebala "gusiti" takve vrijednosti. A ja takvih ucitelja/ica znam jako, jako malo. :/

[maria71]

ja sam najprije objasnila leće

onda su to oni trebali naučiti

pa smo riješili hrpu zadataka

i na kraju sam zadala praktični rad,samo pribor i bez uputa

i sjela se za katedru

i vidi vraga ZNALI su kaj trebaju raditi ,ZNALI su koja je konvergentna ,a koja divergentna leće,a prije ih nisu imali u rukama

NAUČILA sam ih račun pogreške pa su ga primjenili na izmjerene podatke

i dobili su točna riješenja za jakost leća,a nisu imali pojma kakve leće sam im dala

probala sam tako dvaput i upalilo je

stoga ja ću tako raditi i dalje,jer daje dobre rezultate i daje trajno znanje

[BusyBee]

Virgo, u RH ne postoji.
U SAD-u je u razlicitim drzavama razlicito regulirano (da li treba pratiti odredjeni program, kad se polazu i trebaju li se polagati SAT testovi i sl.).

[flower]

eć zato što osjećam da je on puno spremniji za prilagodbu na okruženje škole i zato što sma svjesna da će meni uz školu osati dovoljno vremena da ga odgajam i da mu pomažem da ide kroz život.

I još jedna bitna stvar, mislim da je u društvu kakvo smo mi bitno da djeca majlki kakva si ti (čitaj intelektualke revolucionarke Smile) polaze državne škole i da takvi roditelji pomognu ljudima u prosvjeti da pomaknu naše školske sustave naprijed.

potpisujem

[marta]

iz čiste znatieželje: zašto roditelji koji bi rado odabrali home schooling "daju" djecu u vrtić? Iza ovog pitanja zaista ne stoje nikakve loše namjere, samo me zanima kakva su razmišljanja u tom smjeru

zato sto je recimo kod mene u tom trenutku postojalo pitanje novca. postoji jos uvijek ali ne kao prije 5 godina. i zato sad mogu kalkulirati hocu li i kad poslati i koliko cesto svoju djecu u vrtic. osim toga vrtic skola nisu isto.

[marta]

virgo, u engleskoj u zakonu pise da djeca moraju imati formalno obrazovanje ili "education otherwise", pa je dakle homeschooling ovo drugo, tj. EO.

ja sam najprije objasnila leće

onda su to oni trebali naučiti

pa smo riješili hrpu zadataka

i na kraju sam zadala praktični rad,samo pribor i bez uputa

i sjela se za katedru

i vidi vraga ZNALI su kaj trebaju raditi ,ZNALI su koja je konvergentna ,a koja divergentna leće,a prije ih nisu imali u rukama

NAUČILA sam ih račun pogreške pa su ga primjenili na izmjerene podatke.....

Savršeno. Ja u životu nisam nikad imala sreće s učiteljima fizike . U OŠ to je bio priučeni nastavnik tehničkog. U srednjoj...čovjek kojeg je skoro do nesvijesti stresao generator statičkog elektriciteta , a za svaki neuspio pokus (a bilo ih je barem 99%) kriva je bila vlažnost zraka, čak i za kosi hitac, a sinuse je crtao kao kosinuse (što u biti i nije neki grijeh ako znaš da su trknuti u fazi...)
Imam kompleks fizikalnog siročeta...

[flower]

škole se mijenjaju - korak ili skola po teoriji izbora slicnije su vrticima nego standardnim klasicnim skolama, hnos je recimo put prema tim programima - znaci postoji izbor i kod nas - nazalost vise je iznimka nego pravilo.
mozda da otvorimo novu temu o HS?

[maria71]

o hnosu bi se dalo raspravljati i raspravljamo i na aktivima i educiramo se na radionicima..... i eto ja sam shvatila da je moja draga učiteljica 77 godine radila po hnosu ( izvanučionička,praktična nastava cca 30 posto) samo ona to nije zvala hnos


i većina mojih nastavnika i profesora
i začudo i moj deda koji je bio seoski učitelj imao je iste metode 50 i neke

tako da hnos nije ništa novo


što je potrebno za hnos

VIŠE NOVACA ZA OPREMU UČIONICA I ZA EDUKATIVNE SEMINARE

SMANJENJE NORME ZA NASTAVNIKE -barem za 2 sata

MANJE DJECE do 25 U RAZREDU

Primorac je rekao da za HNOS nije toliko potrebno ni stvoriti opisane preduvjete...HNOS će nositi pokazani entuzijazam!!!!!

Dakle draga maria71...spušit ćete k'o mi sveučilištarci s bolonjom

Ladies and Gentleman...here starts the Muppet show.....again and again...

[Saradadevii]

mozda da otvorimo novu temu o HS?

evo, ja otvorila
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=519770#519770
i odmah se strastveno raspisala

molim, je li moze moderatorica prebaciti ove prijasnje postove na temu HE na ovaj gore topik?