Potpisujem mamu ju, a drago mi je zbog mnoštva mudrih koje je nepisala virgo i ostali. Zanimljiva tema.
Osvrnit ću se na cirkusante-profesore. Stvar nije u tome pričat viceve bezveze. Stvar je započet sat sa zanimljivošću, potegnit temu da se slušači-učenici zainteresiraju, pokazat život u tom gradivu. Onda se automatski probudi znatiželja, stvori tzv. radna atmosfera, i djeca nauče. Meni je duboko usađen ostao prof. s faksa koji je valjda najviše puta reka da je umoran i da će vjerojatno loše prezentirat nešto-jer znalo je bit teoretska tema- a BIO JE NAJBOLJI!!! Ne taj put možda, jer bilo je jugo i ne znam što još ne, al s njim smo znali sjest na kavu u kantini i raspravljat o Bogu i sviti - i gradivu... I njegov uspjeh u podučavanju je što dan danas kad vidim knjigu, znanstveni članak, prilog na tv-upijam ko da mi je sutra ispit. Eto.
I ne volim štrebat. I volim pilat. I pituravat. I volim knjige. I čitat ih. A ne volim kad djeca plaču jer će proć sa 4,45 i to BOLI. Jer je bitno-tako ih se barerm uči-inače su nevažni. I ne volim ono sa ocjenom dobar=užasan. A toliko često to vidim oko sebe.
Najvažnije je biti čovjek. Pastir, smetlar, liječnik, ili štogod, ali čovjek.
A Janica je uspješna. Koliko je poznajem-kroz medije-curas je prava. Ako je frustrira nešto sa školom, pa što sad...žena će-ili neće završit školu-njena stvar. Meni je uzor njena upornost, uspjeh, pozitivne osobine. Ne njena kompletna ličnost. Ja tako od svakog ponešto uzmem za uzor. Još me nitko nije optužio za krađu