Pa zar to nije logično?
I ja se sjećam svoje prve kasice. Nisu mi je dali u školi niti mi je tamo itko išta rekao o tome, dali su mi je roditelji. Nebitno je koja je banka u igri. I moja djeca imaju štedne račune (kao mali imali su kasice), znaju što je to, stariji ima i cool karticu, a ništa od toga nisu čuli u školi. Nego doma. I znaju u kojoj banci je što (jer nemamo sve objedinjeno) i zašto. Znaju. Nitko im u školi ne mora o tome govoriti.
I stvarno, ali stvarno ne razumijem toliku halabuku. Djeca uče o djelatnostima. Vidjet će banku kad tad i otići onamo s nama. Isto kao i u trgovinu. Pa ne možemo se odseliti na pusti otok. Mi ni ne želimo. Sustav ima nedostataka, ali kad dulje živiš, shvatiš da ima svaki. Ne radi se o sustavu nego o tome kako MI odradimo sa svojom djecom. Žalosno je ako za štednju prvi put čuju u školi.