Separacijska anksioznost

[tanja_b]

A kako funkcionira odvajanje u vrtiću?

[Anemona]

Želim reči da ne vidim drugi način, nego postepeno i dozirano.

[mitovski]

Problem je da kad psihologica ili neko dijete nju spomene na radionici, ona se još više povuče u sebe i zatvori. Zato psihologica ne radi pritisak, nego onako polako.
Nije problem niti to što sam ja unutra, problem je što ona uopće ne želi sudjelovati, niti komunicirati već se grčevito drži mene, zato je psihologica rekla da smatra da nam je bitno da se polako probamo odvojiti, pa makar propustile radionicu i sjedile u hodniku ispred.

[mitovski]

Odustanak od radionica nam trenutno ne dolazi u obzir. Situacija je dosta ozbiljna što se ostalih stvari tiče. Smatram da je bolje i da ja sjedim tamo s njom nego da odustanemo.
Npr. u jednom djelu radionice sjedi se za stolom i svatko sam rješava neke zadatke. Ona čeka da se svi maknu od stola i krenu na drugu aktivnost, onda ona mene uzme za ruku i kaže ja bih sada rješila zadatke. Sjednemo zajedno za stol i rješava.
Nije problem da to odvajanje mora biti preko noći i da ja ne smijem ostati na radionici, ali moram ju poticati da ostane sama...samo što ja osim razgovora, koji nema trenutno nekog ploda osim što plače kad joj to spmenem, ne vidim ništa drugo.

Ne štedimo ju od takvih situacija, idemo mi na sve rođendane na koje je pozvana iako znamo da će satima biti uz nas prije nego se krene igrati. Evo, na zadnjem rođendanu je trebalo 5 sati.

Anemona ove nagradice kod nje ne pale. Probali smo i nema šanse.

[Peterlin]

Odustanak od radionica nam trenutno ne dolazi u obzir. Situacija je dosta ozbiljna što se ostalih stvari tiče. Smatram da je bolje i da ja sjedim tamo s njom nego da odustanemo.
Npr. u jednom djelu radionice sjedi se za stolom i svatko sam rješava neke zadatke. Ona čeka da se svi maknu od stola i krenu na drugu aktivnost, onda ona mene uzme za ruku i kaže ja bih sada rješila zadatke. Sjednemo zajedno za stol i rješava.
Nije problem da to odvajanje mora biti preko noći i da ja ne smijem ostati na radionici, ali moram ju poticati da ostane sama...samo što ja osim razgovora, koji nema trenutno nekog ploda osim što plače kad joj to spmenem, ne vidim ništa drugo.

Ne štedimo ju od takvih situacija, idemo mi na sve rođendane na koje je pozvana iako znamo da će satima biti uz nas prije nego se krene igrati. Evo, na zadnjem rođendanu je trebalo 5 sati.

Anemona ove nagradice kod nje ne pale. Probali smo i nema šanse.

mitovski, probaj s POSTEPENIM odvajanjem na tim radionicama - izađi "na pišanje" i to možda čak više nego jednom, pa produljuj to malo pomalo.

Osim toga, prakticiraj odvajanje u redovnim situacijama - štajaznam, igraonice možda nisu pravo mjesto, ali odvajanje na kratko (ostavljanje djeteta kod poznate osobe u koju ona ima povjerenja) bi možda pomoglo.

Nemam vlasititih iskustava s tim jer mi smo svoju djecu od prve godine odvajali tako malo pomalo (počeli s 15 do20 min - ostavili kod bake pa trk na plac) i slično. Stariji je jednom gadno urlao (tad nije ostao samo kod bake nego je došla njezina prijateljica - nepoznata osoba) i sve je prošlo u redu. ALI to nažalost ne vrijedi za svako dijete. Nekima treba dulje. Moji su išli od vrtića na razne aktivnosti. S mlađim nije bilo separacijskih problema, a stariji se šlepao uz njega.

Ima li neka aktivnost (osim radionica) koja bi pomogla? Da li njeni poznati iz vrtića idu na neki sport, ritmiku, mali zbor ili slično? Možda bi joj pomoglo poznato društvo. Kako god bilo - sretno! A na radionici pitaj voditeljicu što predlaže.

[Lili75]

X
Ja bih postupno svakako poticala odvajanje kao peterlin i anemona.
Nije ona vise tako mala da se toliko panicno boji odvajanja a i uz druge vase probleme radionica joj sigurno moze samo pomoci.