Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
Ode post...
Nismo tome pridavali preveliku paznju...ali ona uopce ne sudjeluje na radionici da bi rjesavali taj perfekcionizam. E sad, psihologica smatra da je to zbog tog neodvajanja i vjerojatno smatra da kad bi to rjesili da bi onda sudjelovala. Ne znam, mozda je i ona krenula u krivom smjeru a mozda i nije.
Čuj, zdravoseljački - s psihologom ili bez psihologa, ne preostaje ti drugo nego isprobavati što djeluje, a što ne djeluje. Nešto će već kliknuti... Ja sam isto od svoje djece godinama radila "zamorce" i isprobavala na njima sve što mi je padalo na pamet da bi moglo upaliti za prevladavanje nekih smetnji (ne ovih kakve ima tvoje dijete, ali bilo je drugih i sigurno nema ni jednog djeteta koje nema neki svoj spektar ponašanja koje je problematično ili nam se bar čini da bi moglo takvo biti...)

Ni psiholozi nemaju kristalnu kuglu. Oni imaju samo malo više iskustva od nas jer su vidjeli više djece, ali mi definitivno najbolje poznamo svoj podmladak.

Na tvom mjestu ja bih i te kako REKLA DJETETU ISTINU - kako se osjećam u vezi njenog odbijanja odvajanja, kako mi je to teško, kako mislim da time gubi prilike koje bi joj u životu mogle donijeti nešto lijepo i zabavno... nešto u tom stilu. Eto. Probaj. Nemaš što izgubiti. Dijete se ionako drži tebe kao sijamski blizanac. Ja sam direktna i otvorena pa bih svojoj dječurliji rekla "pa daj ohani malo, mogu li se napokon otići popišati bez publike? Mogu li napokon otići Dragici na kavu bez tebe? Nađi si zabavu tih pol sata dok me nema - imaš društvo druge djece, daj si priliku da se zabaviš... "