 |
|||
Vidiš ovo mi nije u redu, ali mi je u redu, ako se dijete iz meni objektivnih razloga nije pripremilo, da mu opravdam izostanak.Trina prvotno napisa
Nemam pojma zašto to tako mislim, možda i promijenim mišljenje,meni moji nikad nisu opravdali ni jedan izostanak.
ja vidim razliku: nisi naučio - došao si u školu - dobio si jedan - snosiš posljedice svoje nepripremljenosti, možda drugi put i naučiš
nisi naučio - mama ti opravda izostanak - dobiš dobru ocjenu, ali što će biti slijedeći puta, hoće mama cijelo školovanje opravdavati izostanke, posljedce tvoje odgovornosti ne preuzimaš sam nego roditelji - nisam sigurna u konačni produkt
mislim da je u ovome ključ markiranja - kakvo je okruženje.
u riječkom miocu, barem mojoj generaciji/razredu su markirali više-manje - svi.
osim njih par koje smo svi jako cijenili jer smo od njih svi prepisivali
i nikad kolektivno, to nema šanse.
jedino matematiku nikad nitko nije markirao.
Am pa ovi ne dobiju 1, a ovi koji su se pojavili dobiju. u tome je razlika
ja ne vidim razliku, bar ne kod starije djece, to možda pali kod ovih malih da će mama nešto. u srednjoj školi je djeci jasno da mama neće ništa jer ne može ništa.
potpuno je nevažno iz kojeg razloga su omalovažili predmet, je li to što su došli ko tukci, što su markirali grupno, pojedinačno, sa znanjem roditelja ili ne.
za sat nisu spremni ovako ili onako i to je problem, a ne to što dijete (uz znanje roditelja) ostane doma da izbjegne jedinicu.
ne vjerujem da se to događa prilikom svakog ispitivanja, a ako su iz tog razloga izostali jednom, pa što.
Ponavljam, ja govorim o "meni opravdanim razlozima".
Ono što mi sad pada na pamet:
- dijete je cijeli dan bolesno, sposobno je drugi dan ići u školu, ali nije mogao učiti
- dijete je imalo opsežnije treninge zbog natjecanja
- dijete je imalo smrtni slučaj u obitelji
- ....
eto i mi smo oboje sličnog backgrounda (MM MIOC,a ja mat.gimnazija) pa se iskreno nadam a čini mi se da sam u pravu barem kod kćeri da će ići našim stopama i samo ću se smijat ovaim nekim komentarima.ja sam u osnovnoj skoli samo jednom markirala - cijeli razred, ali vise ne znam zasto.
u miocu, mislim samo par puta - prvi sat jer je frendica stanovala u blizini, pa smo kod nje se malo zezale, a onda u skoli izmislile, kao zastoj tramvaja.
ali to samo mislim par puta, brzo nas je proslo. voljele smo skolu.
nisam nikad imala neopravdani.
dijete je na mene, mada mislim da je i mm slican.
Npr. malena ide na engleski (ima 5 god), nakon Grada mladih nije imala zadaću naravno jer su bili odustni tjedan dana s vrtićem i to teacherica zna i ne očekuje da imaju zadaću, al jok moja neće ni čut na ode na sat bez zadaće. Morala sam saznati što je bilo za zadaću a jednom je čak napravila unaprijed 2-3 crteža da bude sigurna da je pokrila moguću zadaću za taj put kad je izostala zbog prehlade.
Jel moguće da i takvo dijete markira, nije valjda ?!
Anemona i ucitelji i profesroi su ljudi, ako ucenik to sam kaze, moze provjeriti u dnevniku izostanke. nema potreba da roditelj to pravda.
Ali ovo o cemu Trina prica sam i ja cula i gadi mi se. Sto ucis svoje dijete? Ako nisi napravio svoj posao, ja cu ti uletiti i pomoci, ali na krivi nacin.
Joj Lili75, valjda je ovo ipak šala.
To mi je kao da kažem, pa moje dijete obožava životinje, plače na tužne crtiće/filmove sa životinjama,... pa da li je moguće da bi takvo dijete jednog dana zlostavljalo životinje?
Meni u srcu nije moguće, jer si to ne mogu s njim povezati, ali da je to garancija - nije.
Ja sam išla u MIOC i markirala sam kad god mi je palo na pamet. Ali, nitko to nije znao, pa možda i djeca iz mog razreda misle da nitko nije markirao.
mogu ce je, sve je moguce, samo se nadam da te nece ipak iznenaditi.
Ako je tako, onda nemam problem.
ajajajaaa
stvarno bi moglo dijete izvući tako pogubne zaključke za cijeli život.
a joj tema otišla dalje dok ja otipkam post i obavim par tel.razgovora...
Ja sam za to dijete nauči snosit posljedice svojih postupaka whatever
Al ne zvuči mi ni ovo anemonino tako nerazumno samo nikad nisam o tome razmišljala na taj način.
ma naravno da je šala, samo nisam stavila nikakv smajlić.
Ček mima šta nisi ti ono govorila da kad cijeli razred bježi da je tebi ok da ti neki ostanu bez obzira o kakvom razlogu se govorilo.
Ovako ispada da upravo one forumašice koje su najviše markirale zagovaraju da je ok ne markirati pa da i ciejli razred markira (iz "opravdanog" razloga)
ili sam ja pobrkala lončiće?!
prebrzo pišete, jedva slijedim.
X
Pobrkala si lončiće. Možda ti se vrti od tih skakutavih smajlića.
ja bih djetetu pomogla. možda jednom. ali sigurno ne svaki put. a to se vidi. znaš jel ti dijete sasvim iznimno nije spremno za sutrašnji test ili mu je praksa švercati se stalno.
to me podsjeća na događaje kad su moje bile manje- stalno im govoriš da paze svoje stvari i onda se dogodi da ne paze jer su najdražu igračku ostavili u parku. ok, možda će naučiti lekciju i taj dan zaspati uplakano jer je izgubilo igračku. a možda ćeš uzeti svjetiljku i hodati u 22 sata po parku i tražiti nešto plišano
mm je hodao po noći, samo da dodam i neka je. time pokažeš djetetu da si uz njega kad pogriješi ili zaboravi, zezne nešto. ali da svaki, svaki dan to radi, onda ne hodaš svaki dan u 22 i po kiši i snijegu tražeći stvari i ne opravdavaš izostanke iz škole na tjednoj bazi.
Xja bih djetetu pomogla. možda jednom. ali sigurno ne svaki put. a to se vidi. znaš jel ti dijete sasvim iznimno nije spremno za sutrašnji test ili mu je praksa švercati se stalno.
to me podsjeća na događaje kad su moje bile manje- stalno im govoriš da paze svoje stvari i onda se dogodi da ne paze jer su najdražu igračku ostavili u parku. ok, možda će naučiti lekciju i taj dan zaspati uplakano jer je izgubilo igračku. a možda ćeš uzeti svjetiljku i hodati u 22 sata po parku i tražiti nešto plišano
mm je hodao po noći, samo da dodam i neka je. time pokažeš djetetu da si uz njega kad pogriješi ili zaboravi, zezne nešto. ali da svaki, svaki dan to radi, onda ne hodaš svaki dan u 22 i po kiši i snijegu tražeći stvari i ne opravdavaš izostanke iz škole na tjednoj bazi.
Izgleda da nisam, post gore govori da kritiziraš dijete koje je markiralo jer se kao "solidariziralo" s razredom
Lili, ti govoriš o dvije različite stvari.
ozbiljno
ko gluh i slijep.
Nego kako se sad vratit na temu?
pa naravno, anči.ja bih djetetu pomogla. možda jednom. ali sigurno ne svaki put. a to se vidi. znaš jel ti dijete sasvim iznimno nije spremno za sutrašnji test ili mu je praksa švercati se stalno.
to me podsjeća na događaje kad su moje bile manje- stalno im govoriš da paze svoje stvari i onda se dogodi da ne paze jer su najdražu igračku ostavili u parku. ok, možda će naučiti lekciju i taj dan zaspati uplakano jer je izgubilo igračku. a možda ćeš uzeti svjetiljku i hodati u 22 sata po parku i tražiti nešto plišano
mm je hodao po noći, samo da dodam i neka je. time pokažeš djetetu da si uz njega kad pogriješi ili zaboravi, zezne nešto. ali da svaki, svaki dan to radi, onda ne hodaš svaki dan u 22 i po kiši i snijegu tražeći stvari i ne opravdavaš izostanke iz škole na tjednoj bazi.
onaj tko bi to radio na redovnoj bazi i on i dijete mu imaju problem neke druge vrste ali nije o tome ovdje riječ.
riječ je o tome tko može reći djetetu da ide past jer je to zaslužilo iako zna da će se razbit.
ja ne. uvijek sam u životu bila zahvalna za novu šansu i nemam baš visoko mišljenje o onima koji je ne daju, o čemu god se radilo.
i još jedan od mene.ja bih djetetu pomogla. možda jednom. ali sigurno ne svaki put. a to se vidi. znaš jel ti dijete sasvim iznimno nije spremno za sutrašnji test ili mu je praksa švercati se stalno.
to me podsjeća na događaje kad su moje bile manje- stalno im govoriš da paze svoje stvari i onda se dogodi da ne paze jer su najdražu igračku ostavili u parku. ok, možda će naučiti lekciju i taj dan zaspati uplakano jer je izgubilo igračku. a možda ćeš uzeti svjetiljku i hodati u 22 sata po parku i tražiti nešto plišano
mm je hodao po noći, samo da dodam i neka je. time pokažeš djetetu da si uz njega kad pogriješi ili zaboravi, zezne nešto. ali da svaki, svaki dan to radi, onda ne hodaš svaki dan u 22 i po kiši i snijegu tražeći stvari i ne opravdavaš izostanke iz škole na tjednoj bazi.
evo, najiskrenije.
ja sam mu u sedam godina školovanja dva puta do sad napisala ispričnicu.
i to nisu bili nikakvi ekstra razlozi, ovi od anemone. ja volim da se stvari nazivaju pravim imenima - bila je čista neodgovornost
prvi put nije učio jer nemam pojma zašto. on je bio neodgovoran.
drugi put sam ja bila neodgovorna jer smo se kod moje frendice i njegovog frenda zadržali do 23 sata, a on je sutra imao test. i oko 19-20 sati je bilo - il idemo doma, il se nastavljamo zabavljati. pa je prevagnula, hbg, zabava. moja odgovornost jer je on bio spreman ići doma.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 14.11.2014. at 14:41
ajme, cvijeto
voliš stvari nazvati pravim imenom
No, da.
ja razmisljam iz cipela roditelja koje ima problem da NE uci iz vlastitih gresaka.
jednostavno, ima takav problem da nikakva losa lekcija ga ne nauci nista. Samo baci u ocaj.
i onda je iz cipela roditelja super odgovornog djeteta lako mastati o povremenom nestasluku.
ali mi si to ne mogzemo dopustiti. Ne mogu navijati za nestasluke. Ne radim drame, ali niti ne navijam .
sirius , potpuno te razumijem.
cvijeto ti si carica, bila i ostala.
nikako, to ti se zove kupus,
a sad je sezona kiselog kupusa
A koja je ono zapravo bila tema? : zbunj:
u mom razredu u MIOC-u se itekako markiralo, najviše s jednog predmeta jer je profesuru bilo svejedno koliko ima učenika.
A i bilo je problem kad bi bili svi jer smo nekad morali tražiti stolice po drugim razredima. Razred je bio jako velik.
A što se tiče ovoga što Trina priča o selektivnom dolasku na testove i ispitivanja uz podršku roditelja, to sam čula od kolegice koja ima djecu koja su završila srednju.
Anemona, u svim tim opravdanim slučajevima se dijete može ispričati od testa/odgovaranja.
Kod nas u školi (osnovnoj, a i u gimnaziji) imaju čak i mogućnost jedne "neopravdane" isprike u polugodištu. To sam skužila tek na informacijama, jer mi je sin za par predmeta već krajem rujna uspio iskoristiti Kviska, a i prijeći Kvisko-limite, jer je veći dio ljeta i rane jeseni nestrukturirano provodio vijeme igrajući se na mobitelu, manje-više stalno, nije pokazivao da bi mu moglo dosaditi.
Pa je do daljnjeg, s obzirom na svoj visoki ovisnički kapacitet (bez kontrole bi bio otprilike ovakav tip), ostao bez mobitela, i počeo popravljati ocjene, ponovo čitati, čak slagati Lego, zabavljati se nestrukturirano bez konstantog buljenja u ekran itd. No nisam totalna nemajka, može na kompjuter svakodnevno nakon što ispuni obaveze (školu, kućne dužnosti, glazbenu i sport 2 x tjedno, i preko vikenda mora izaći na zrak prije nego što mu upišemo šifru za kompjuter; svejedno ima dosta vremena i dosta lufta.
Meni je jako dobro da veći klinci imaju slobodnog vremena, ali nije mi OK ako ga potpuno iskoriste za gljivarenje pred ekranima.
Kad su bili u vrtiću, a i u boravku, nisu imali dodatne aktivnosti (osim ako to nije bilo u vrijeme vrtića ili boravka); to im je bilo sasvim dovoljno strukture...
Prvotna tema.Ponukana drugom temom, otvaram ovu. Pitam se treba li svako dijete slobodno vrijeme za sebe?
Da ne ide stalno na neke od svojih (brojnih) aktivnosti?
Da nema cijeli tjedan strukturirani raspored (barem ne u ovom popodnevnom dijelu)?
Sjećam se da sam kao dijete uživala u tim satima, radila ono što se meni radi, ono što me zanima, razmišljala o „svemu i ničemu“, odrastala, upoznavala samu sebe, spoznavala svijet oko sebe, itd.
Danas mi se čini da većina djece uopće nema vremena za ovu (po mom mišljenju) vrlo korisnu i iznimno bitnu aktivnost, da sami organiziraju svoje vrijeme (ne govorim o cijelom tjednu nego o tih par sati), da se sami nauče zabavit (iz dosade, da dosada je jako dobar poticaj), da spoznaju sebe, promišljaju i razgovaraju o stvarima koje ih muče, nauče uživat u SVOM društvu, i sl.
Često se na forumu spominje „gljivarenje“ djece, mislim da ja na ovaj način uopće nisam gljivarila (možda po nekima i jesam) nego sam uživala u tom vremenu na svoj način.
I dan danas volim imat slobodu i mogućnost da sama upravljam svojim vremenom i da imam vrijeme samo za sebe. To poštujem i kod djece, kad starija (5 god) kaže: "Ja bih sad malo bila sama i zabavila se, ja uzmem mlađeg bracu i zabavljam njega
Bez obzira na dob i različite karaktere djece, smatram da svatko ljudsko biće ima potrebu za slobodnim vremenom samo za sebe i da to donosi razne dobrobiti za unutarnji razvoj osobnosti.
Baš me zanima vaše mišljenje.
P.S.
Dvoumila sam da li da stavim tu ili pod Filozofski kutak
Bit će da je dio ekipe uzimao to slobodno vrijeme tijekom nastave
Pa i to je za ljude, ako nije baš stalna praksa
Marija,
Vratila si mi temu , thanx. Nadam se da ćemo je se uspjet držat
AdioMare, ja svoje oduvijek nekako učim da moraju snositi posljedice za svoje ponašanje, ustvari netrud. Ako si lijen i neda ti se, onda ćeš imati 1. nema šanse da bi ja opravdala nekakve izostanke zbog straha. Znali su meni moji glumatati bolesti, bolove, svašta, samo da nebi išli u školu, jer se nisu spremili. Ali nedam. Uopće nisam emotivna prema tim stvarima. A time ih učim da, najjednostavnije rečeno-mrzim laganje.
legendarna rečenica moje mameobavezno dodam da se pouzdajem u njenu pamet, procjenu i karakter,
da ce znati razluciti jedne od drugih budalastina.
markirala sam puno, ali se ipak nadam da moja djeca neće baš toliko
uglavnom, danas se smatram jako odgovornom i sa posla nikad ne markiram, ni zbog sunca, ni zbog kava (a nije da ne bih glumila solarnu ploču
a da nabacim nešto i na temu
moja djeca imaju vrlo nestrukturirano vrijeme, osim škole i vrtića imaju samo jednu aktivnost (stariji samo subotom, a mlađa 2x tjedno)
preko tjedna su izborili da smiju gledati Male znanstvenike ili Male detektive štoliveć, ostatak slobodnog vremena se igraju, više sami, a manje s nama
Kad je moja najstarija bila 3. razred, išli su jedan dan u Grad mladih na terensku natavu i ona je potpuno zaboravila kada, kako, gdje i zašto... Pa me zvala učiteljica iz GM, i pitala jel mala bolesna, zašto nije došla. Onda sam bome sjedala u auto, izašla s posla, išla po nju, tumarala po šumi punoj grupa školaraca, dok nismo konačno našli njen razred.
A ako se nisu spremili za ispitivanje, jer im se nije dalo, ili su se nadali da neće baš njih, znalo se i njoj i D. dogoditi da pokupe lošu ocjenu, i oko tog nismo dramili, sve je to za ljude, i da ti se nekad ne da, i da se nekad provučeš, i da nekad dobiješ lošiju ocjenu. Jedino ne bih tolerirala da to postane redovna praksa, i posklizavanje se mora nadoknaditi i ocjena ispraviti.
Mislim, uvjerena sam da sam što se tiče njihove škole postigla savršenu ravnotežu izmeđe ležernosti (kod P., apsolutne ležernosti ) i kontrole.
Razumijem te Trina ali sam sklonija Marijinom razmišljanju. Kod mene ni inače ništa nije pod svaku cijenu pa tako ni škola.
Ništa tvoj koji nije naučio ali je otišao nije odgovorniji od mog koji nije naučio niti otišao. Niti je, mozebit, naučio kakvu životnu lekciju vise. Možemo stupnjevat grijeh ali ne vidim cemu.
A to sto sam ja (eventualno) upoznata s time ne znaci da ja to opravdavam.
ali, adiomare, onaj koji ne nauči i ode u školu i dobije 1 ima posljedicu, tu jedinicu ako i ispravi na 5, to je onda 3
a onaj koji taj dan ne nauči, ostane kući, nauči idući tjedan ili mjesec, dobije 5 i ima 5
u tome je nepravda
iako teoretski bar, na kraju bi trebali imat isto znanje, ali nije to fax, ocjenjuje se kontinuitet i spremnost, a ovi koji ne dođu su kao zezli sistem
što je fer ili nefer, netko reče da život nije fer.
puno stvari treba uzeti u obzir. rekla sam već da nisam tip glavom kroz zid pa da je ne znam koji cilj u pitanju.
napravila bih, ako gledamo očima roditelja i ako sam ja ta koja odlučuje, onako kako mislim da je najbolje za moje dijete.
to može biti i da ga pošaljem u školu da dobije jedinicu, i da ga ostavim doma. i da zažmirim na njegovo markiranje i da zakrvim s njim zbog toga.
ali isključivo ovako ili onako pod svaku cijenu - ne.
a ja nekako mislim da bi škola tome trebala stati na kraj na neki način (ne znam točno koji, tj nijedan nije sto posto pouzdan) i osigurati svima manje više jednake uvjete
ili odustati od toga da se kroz osnovnu i srednju cijeni kontinuitet i preći na sistem faxa: kad naučiš - položiš
a, mislim, život nije fer, ali neću tu rečenicu koristit i slegnut ramenima baš na svaku nepravdu, smije se reći i "to nije fer i ne može to tako!"
al slažem se da ništa nije pod svaku cijenu i da treba uzet puno toga u obzir
samo mi je konkretno ova praksa koju je trina iznijela baš mrska, i mislim da je toliko zaživila baš zbog tih kratkoročnih opravdanja, kao ajde jednom šta sad da se mučimo s tom jedinicom mjesecima
to je moj dojam još iz mog školovanja kad je toga bilo ohoho, s djetetom još nisam u tim vodama
čemu bi se trebalo stati na kraj? markiranju? pa hajde, nemam ništa protiv. ja sam mislila da će toga biti do kad bude svijeta i vijeka
ah, pa, neću ni ja sama, a niti ću savjetovati djetetu da se izloži gdje god stigne, nema veze hoće li pobrat mrkvu il batinu.
znači, ne bih ni u kakve krajnosti.
Slazem se.
Ne zelim da mi princip bude ispred djeteta.
X
Ja sam u srednjoj školi imala profesoricu koja je bila doslovno strah i trepet cijele škole. Starinski tip profesora "Bog zna za 5, ja znam za 4, vi učenici za 3", kad bi prošla hodnikom čula bi se muha kako zuji, da ne govorim kad bi ušla u razred.
Jednom joj je skoro cijeli razred (ne moj) pobjegao sa sata, nemam pojma kako su se to usudili, a ostalo ih je par.
Sjećam se da je ušla u naš razred, rekla nam da je drugi razred pobjegao sa prethodnog sata i da je tih par što je ostalo ispitala i podijelila im jedinice (nisu bili spremni za ispitivanje).
Njen zaključak je bio, ako cijeli razred bježi, budite solidarni i bježite svi.
Eto, nitko se nije tome nadao od nje, a ni sama ne znam što bih mislila o tom postupku.
Eto, ja mislim da je isfrustrirana egoisticna osoba. :D
a ti misli sto hoces. :D
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
