Tako mala, a tako ljuta...

[corny]

Napunili smo godinu, mišica je gdje-tu da prohoda. Ja sam s njom stalno, dosta pričamo, šetamo, dodirujemo.... Zaista sam strpljiva s njom i sve joj pokušavam objasniti i pokazati...
Ona je dobro dijete, nije nemoguća...sve pet.
Međutim, sad je počela s nekom čudnom fazom...već par puta se ponovilo... gdje god dođemo hoće SVE dirati, sve mora biti onako kako je ona zamislila...
Primjer: Neće u trgovini sjediti u onim kolicima. Ok, uzemem je za ruku i šetamo se. Hoće dirati stvari. Ok, pustim joj da ih pipne. Hoće rušiti stvari. ja nedam, ona u plač. I plače do kuće.

Situacija 2: stavim je sad, poučena iskustvom sa rušenjem u trgovini u onaj mali kao autić, zavežem, uživa. Nakon pola sata kupovina je završene, ona neće van. plače. Pustim joj još 10 minuta (a ja stojim pored ) opet neće van. Izvadim je- plače do kuće.

Situacija 3: pustim joj često da na spužvi sjedi na travi. Pala je kiša i ne može sjediti, ona se baca, kida, hoće sjediti a ja neznam kako joj objasniti, pokazati da ne može... (baš sve što ona želi...)

U čemu griješim? Jesu sva djeca takva?

[traktorka]

Nisu sva djeca takva ali moj je bio,i gori
Naglasak na bio! Od rođenja je temperament auuuuuu.......Sve je htio istog trena i bez kompromisa.Hodala sam s njim sa doslovno grčem u želudcu jer je svaki novi dan bio totalni izazov za mene,ali i za njega!
Kad sad sagledam-sve je to tako normalno.Malena ti postaje svjesna svega oko sebe,sve je zanima,sve želi dirati,imati,upoznati!
Meni se čini da dobro radiš.Dozvoli joj da pogleda,da se upozna sa svime,ali nemoj odustati od objašnjavanja!! Tamo negdje sa 3 godine će shvatiti što se smije dirati a što ne!
Stvari koje su me smetale-nikada ih nisam dozvoljavala,pa makar imali show nastup pred svekolikim pukom koji se zgražava,oguglaj na to!
Kod mog sina su polako,s vremenom počela važiti objašnjenja....isto mogu potvrditi za primjer sa auto kolicima....nije htio van,ali to je trajalo par puta i uz objašnjenje da je kupovina završena i da sad i druga djeca moraju doći na red,polako je to počeo prihvaćati!! Strpljenja draga,još je jako mala,ali opet mislim da može razumjeti ako joj se konstantno objašnjava!
Ona sve to želi,i naravno da protestira kad ne može dobiti,ali i to se uči.....polako!

BTW-mislim da će im biti super u braku

[Anci]

corny,
mogla bih potpisati cijeli tvoj post!
I još dodati da imam i starije dijete koje je u toj dobi bilo totalno drugačije. Znam da ih ne smijem uspoređivati ali nesvjesno to uvijek radim.
Starija je bila strpljivija u toj dobi, slušala je kad joj nešto govoriš i to ju je zadovoljavalo.
A mala
Sve točno onako kako si ti opisala.
Ispada da je dijete stalno nezadovoljno...

npr. dam im bojice. Ona baci papir na pod i dođe do zida i krene crtati po zidu. Ili ako imaju onaj gumeni stoljnjak na stolu, baci stoljnjak i šara po stolu...

dam joj čašu vode- ona je cijelu izlije na pod- probam joj dati iz svoje ruke, ne želi- mora sama (pa izlije )

[corny]

Ajme cure... Bit će da su svi isti. (velika većina bar )
Traktorka, rekla si da je mala... upravo me to i začudilo...mislila sam da je još mala za show, kad ono... Prije sam pretpostavljala, kad bih vidjela da dijete vrišti u trgovini, jadno dijete, sigurno mu nešto nije dobro, čim se DERE i URLA. ajme.... sad se i moje dere i urla. :shock:
Lekcija broj 1: Ništa se sa djecom ne smije pretpostaviti, sve ćeš dočekati...i vidjeti da mnoge stvari nisu kako se čine.


PS. Traktorka, da bit će im divno u braku, svako malo neko će vrištati...

[MBee]

I moja je takva, a ima 2,7 godine

[traktorka]

Traktorka, rekla si da je mala... upravo me to i začudilo...mislila sam da je još mala za show, kad ono... Prije sam pretpostavljala, kad bih vidjela da dijete vrišti u trgovini, jadno dijete, sigurno mu nešto nije dobro, čim se DERE i URLA. ajme.... sad se i moje dere i urla. :shock:

Pa da,mala je još da bi konkretno shvatila da se u određenom trenutku nešto ne smije ili treba ostaviti i otići.I to se uči s vremenom,samo polako!
Ja sam mislila da će Roko do ženidbe lupati glavom o pod,da će urlati za svaku sitnicu ali sad je puuuuno lakše s njim.Njemu sad treba konkretan razlog za i protiv nečega i uglavnom to usvaja bez većih problema!
Vjeruj mi da jako dobro znam što je ispad,scena ili kako to već tko zove! I ja sam mislila da kakvi su to roditelji kad im dijete pravi show nasred grada,a kad ono....vratilo mi se ajmeee
Ali zaista sve dođe na svoje,naravno da nije lako za izdržati,ali nema druge.Samo što više mirnoće u objašnjavanju pa makar i sto puta na dan.Shvatit će....ako je moj,onda će i svi drugi 8)

[Anci]

I ja sam mislila da kakvi su to roditelji kad im dijete pravi show nasred grada,a kad ono....vratilo mi se ajmeee

Zlatno pravilo:
Nikad ne reci nikad.
i
Moje dijete meni nikad ne bi...

[traktorka]

Anci-fakat istina-nikad neću zaboraviti kako su naši prijatelji,tada još bez djece,prevrtali očima kad god bi moj napravio neku psinu....a sad imaju malca koji radi isto to.....

Tak da ja sad mudro šutim 8)

[mama courage]

corny, mislim da postupaš dobro. koliko ti vrijeme i situacija dopušta popusti joj, al ako ne ide - ne ide. ako plače, plače. tu si pored nje i ona mora naučit da se u životu baš ne može sve dobiti što se poželi. pa čak i tako mala i mlada.

moj savjet, nastoj ne objašnjavati nadugačko i naširoko, to djecu frustrira. kratko objasni rečenicom da ne može i skloni je. a to da će biti plača... hoće, ona pokušava dobiti što želi, a na tebi je da odlučiš hoće li sve dobiti... bitno je da ostaneš dosljedna... nije ti valjda dijete tvrdoglavije od tebe ?

[corny]

Da, uvijek je sklanjam, odvlačim pažnju nečim...

ps. MC,Ich denke nicht, trudim se, puštam joj Thompsona....

[corny]

Moderatori, bez panike. To ja i MC na bosanski način izražavamo ljubav...

[Serpentina]

Isto.
Počne se derati, bacakati, mlatiti, tresti - nevjerojatno.
Jučer je mojoj mami u krilu podivljala i u napadu bijesa je krvnički lupila glavom u arkadu. Mama je samo konstatirala: za ovakve napade joj moraš dati po guzi, to će ti raditi i vani.

Onda smo mami stavili putra na glavu i sve je bilo ok.

Začuđuje me - od kuda im toliko snage? Ni moja ne hoda, sva se trese, klima, ljulja, ali kada se živac digne... :/ Temperament, na koga li je samo?

[YO]

I kod nas je tako,samo moja šefica još počme "tući" onog tko joj zabranjuje to što ona želi !!Traktorka kako si ti reagirala kad bi tvoj dečko počeo sa bacanjem,vrištanjem i sl.!!Što bi napravila,kako ga smiriti?? :/

[MarikaPika]

Eto,posto nas toliko ima,drzimo se zajedno u odluci da strpljivo istrajemo u mirnom suocavanju sa njihovim psiho-razvojnim fazama
Ja jos uvek slusam plakanje nalik mitraljeskoj paljbi...hrabro cekam bacakanje po podu ,pa da je iskuliram

[Teica]

Vidim ima nas koji priznajemo urnebesne trenutke s našom djecom!

A koliko nas uistinu ima, pa vjerojatno puuuno više

Terrica ko da je čitala knjige o tzv."terrible twos", po naški strašnoj drugoj godini. Taman kad piše da show program kreće, ona krenula.
Meni se taj preokret čini doslovno preko noći.

Jeste i vi imali/imate taj osjećaj - da je to skokovita promjena?

Kako se ponašate?

Čitate li i što o tom? Preporuke?

Što kažete na knjigu Najsretnije dijete u kvartu, tj.način i metode koje se tamo navode?

Puna sam pitanja - zahvalna na odgovorima

[traktorka]

Ja jos uvek slusam plakanje nalik mitraljeskoj paljbi...hrabro cekam bacakanje po podu ,pa da je iskuliram

znam da ustvari uopće nije smiješno ali si full dobro opisala!

Yo-dok je bio još dosta mali,recimo oko godinu dana,pomagalo je kratko objašnjenje i brzo odvraćanje pažnje na nešto drugo dok sirena ne bi proradila . Zaista je bilo trenutaka kad ništa ne bi pomagalo tako da sam ga znala i uzeti na ruke sto puta na dan da ga smirim! Ajme kad se sjetim....
Kako je rastao tako su ga počela zadovoljavati neka objašnjenja za i protiv i počeo ih je usvajati (ne uvijek naravno). I ja sam mislila da se nikada neće promijeniti takvo ponašanje,ali zaista je sad puno lakše....(osim što se sad ne zadovoljava kratkim objašnjenjima već onima od pola sata )

Ja se uvijek javljam na ovakve teme jer znam kako je biti roditelj djeteta koje nije mirno,tiho i povučeno,koje točno zna što želi i koje je poprilično zahtjevno (ah,obožavam taj izraz ) i žao mi je što od samog njegovog rođenja nisam bila na ovom forumu jer mislim da bi mi bilo puuuuno lakše!

[vertex]

U odgoju djece ove dobi meni je puno, puno pomogla knjiga "What to expect the toddler years". Mislim da je i prevedena, ali nisam sigurna. To je dio serije knjiga (trudnoća, prva godina,...). Meni ih se ne da uvijek ovdje preporučivati, jer nisu savršeno "pravovjerne" što se tiče nekih stvari, npr. dohrane (recimo, u petom mesecu je tema "Thinking about solids", pa već vidim pet tisuća postova u kojima forumašice ogorčeno pišu kako knjigu koja razmišlja o dohrani s četiri mjeseca ne bi ni pipnuli ). Isto tako, knjige su američke, pa se u nekim temama osjeti da su specifične za njihovo društvo. Dakle, kao i sve druge, treba je čitati kritički.
Meni su bile korisne u puno stvari, a najkorisnije mi je bilo upravo to što je u naslovu - naučile su me što mogu očekivati od malog djeteta. Tako da svaki put kad se pojavi ovakva tema, ja promislim, ali zašto, zašto ne kupe tu knjigu? Naći ćete puno objašnjenja mogućih uzroka raznih ponašanja, prijedloge za akciju s vaše strane, smirit će vas i objasniti da je sve ok. Isto tako, reći vam u kojem slučaju da pomislite da nešto ipak možda nije ok, i potražite mišljenje stručnjaka.
Ukratko : knjiga je temeljita, pametna, polazi od djeteta, a vodi računa i o roditelju, predlaže, a ne soli pamet.

[mina30]

Moj isto ovakav - rekli bi zahtjevan. Samo kad ga uzmem u ruke da ga smirim, i dalje urla i pocne me gristi. Tek kad ja pocnem jaukati od bola on se pocne smijati. Meni bas i nije smijesno, boli .

[mina30]

Moj isto ovakav - rekli bi zahtjevan. Samo kad ga uzmem u ruke da ga smirim, i dalje urla i pocne me gristi. Tek kad ja pocnem jaukati od bola on se pocne smijati. Meni bas i nije smijesno, boli .

[kole]

I S. je isto "zahtevan"zadnjih dana bas ima napade histerije koji znaju trajati i po sat vremena .... trudim se da budem mirna i pribrana... ipak je njemu teze....
pre neki dan mi je napravio scenu usred grada.... i urlao je celim putem do kuce.... mozda je izgledalo kao da sam nekom otela dete...
no kad smo dosli kuci skinula sam ga i pod mlaki tus i to ga je smirilo posto cak i sika nije :shock:

[Dijana]

corny, sve ok radiš, doduše tvoja je malo rano počela sa mušicama, mojoj je vrhunac bio sa oko dvije godine.
Najgore bi bilo kad bi mi tražila da napravim nešto što je jednostavno nemoguće, npr. da krpenu bebu skinutu do kraja još skinem (do gume), a gume nema! Ili da otvorim vrećicu čaja da ona vidi što je unutra (izvedivo, ali čemu?)
Za utjehu, sad je vrlo razumno dijete, i sluša i usvaja što joj pričam.

[znatizeljna]

ja mislim da ću puknuti...samo iščekujem trenutak kad će započeti vrištanje
S tim da u zadnje vrijeme loše spavam, bole me bradavice,a trenutno pere i PMS pa nekako nisam najstrpljivija mama na svijetu
Kod nas isto...ali izljevi bijesa su isključivo vezani za vrijeme koje provodi sa mnom ili kad i tata dođe doma..
Kad je čuvaju moji starci ili brat…anđeo.
Ne znam u čemu je problem;
jel to neka njena 'osveta' jer više nismo zajedno 24 sata
jel to zato što je shvatila kako utjecati na svijet oko sebe
jel su možda zubi…znam da nisu, ali…
jel možda mi smrdimo….

Dođe mi da se nalupam Budizmom za majke po glavi…

[fegusti]

ja mislim da je većina klinaca takva. moj ima 16 mj. i kužim da me ne razumiju u potpunosti pa čemu onda uzaludno trošiti riječi.
damu ne treba nadugačko objašnjavati shvatila sam jednom prilikom kada je otišao iza zida. ja mu rekla da ne prelazi preko već da dođe OKOLO a on upro prstom u OKO (kao "mama, znam ja šta je to").

srećom, nije pretjerano uporan pa mu uspijevam odvratiti pažnju.

[zekana]

Mi imamo veselu vražicu, sad joj je 17mj. Skužila sam da ne vrijedi objašnjavati, ne vrijedi vikati, ne vrijedi ponavljati, a samo ponekada vrijedi odvraćanje pažnje. Kida nas totalno sa različitim stvarima. Mužu je već dozlogrdilo ponavljanje: "Digni me, digni me, digni me, digni me... ", urlanje kad ne dobije nešto što je naumila, vrištanje i plač bez razloga. Mene još najviše nervira nemogućnost uspavljivanja u normalno vrijeme, a i s ovako kasnim lijeganjem imam borbu. Šokove s promjenama raspoloženja iskuliram kako god i gdje god da bilo ako sam sama s njom, a ako nisam... oh majko moja, onda imam za smirivati i nju i muža jer jedno potpaljuje drugo. Kad ona pošizi, ne zna se tko je gori od njih dvoje, pogotovo ako smo u javnosti. On bi ugasio "požar" odmah da ne odvlači pažnju (E a tko ne bi?!), a to ne ide tako...

No najviše mi je do mog umora. Negdje ima slika bebe koja slatko gleda i ispod nje piše: "Mama, kako da ti kažem, nikada se više nećeš naspavati!" Tako nekako... i baš tako i je. A ja još mjesec dana do poroda, brojim još 3 radna dana do otvaranja porodiljnog, čeka me milion i jedna stvar za pripremiti... pa kad me moja cura održi budnom svake večeri skoro do 10, ja bih vrištala od ljutnje i od umora i od jada. Sama se smori tek oko 10, na silu se (čak i u mraku) uspavljuje od 9, i to ne kraće od 45 minuta. Ne da da ju se mazi, da joj se čita, da ju se ikako dira, vrti se kao luda, urla, priča, skače, ustaje, traži mlijeko, ma luda kuća. Stvarno sam sve probala, a osjećam se jadno jer znam da sad još i dobro spavam, iako me otkidaju i leđa i noge, probudim se s bolom u stomaku kao da nisam ni spavala/odmarala...

Ovo je trenutak očaja, ne zamjerite. Jaka sam ja, inače me ne diraju sve te stvari, ali stvarno sam jadna umorna i mogla bih plakati od tog jada...

Čula sam i od prijateljica za svakakve faze njihovih klinaca, znam da je to sve normalno. Samo bi bilo lakše da se da IŠTA objasniti... I ako ikada, sada mi je drago da ćemo odmah imati drugu bebu jer za tko zna koliko godina, tko zna da li bih imala snage za ovakve šizove- i svoje i njene... Sve u svemu, sutra će mi već biti lakše jer je novi dan, a i zato što sam se ovdje malo izjadala...

[Carmina406]

Ja te razumjem,potpuno. I s vremenom bude lakše vjeruj mi. Radovala sam se drugom djetetu jer sam bila uvjerena da je drugo mirno,ako je prvo živo. Ohh kako sam se samo prevarila,nezamislivo. Jadaj se i plači,znam kako ti je...s vremenom je stvarno lakše ili ako ništa drugo dođu neke nove brige da zamjene stare. Evo moji su zaspali,šta je ravno čudu jer još nije ni 23h

[Anci]

Ajme, moji postovi od prije 4 godine

Vec sam zaboravila na to.
Uglavnom, da vas utjesim, prodje to
Moje malo vise ne prolijeva vodu i ne crta po zidu :D

[vertex]

Prije 6 godina, Anci :D

[Anci]

Istekao edit jel.

[zekana]

Danas je lakše, kako sam i pretpostavljala... A evo i 9:40, cura još budna, samo sam ja mirnija...