više ni ne pišem... ispala sam neurotična, živčana, neispavana i nenormalna (a sve to nisam) jer mi smeta dijete koje se igra u stanu
mislim da je pitanje košarkaše lopte u stanu riješeno jučer kad je malom nakon škole došao frend, malo su se dodavali pa je lopta kroz zatvoreni prozor izletila na parking gdje je drugi susjed sa dvije kćerke izlazio iz auta.
nije bio lijep prizor, al osim stakla na prozoru nitko drugi nije nastradao.
evo ne znam šta bi rekla i kako bi više opisala, ali buditi se i ići spavati i svaki dan slušati tutnjanje odozgor i deranje je zaista naporno ... što god da kažem preokrene se pa mi se ni neda više.
možda ako sad stane nabijati košarkašku loptu po stanu (a nadam se da hoće) ipak bude mrvicu lakše, jer neće više biti u 22h malo loptom od pod/zid.