nešto slično je mm već probao kad je skužio da se sa mamom ne može na zelenu granu.
kad bi dolazio s posla a mali se igra s loptom na parkingu, uzeo bi mu loptu pa bi se kao borili za nju i tak su se igrali svaki put po desetak min pa ga je mm između ostalog zamolio da baš ne lupa nama pod prozorom. i mali stane, na jedan dan, onda opet sve po starom.
često malog sretnem na ulici kad se šetam pa se on zatrči prema kolicima i viče svojim prijatljima: ovo je moj mali susjed.
žao mi je djeteta, slatki je, ali kao obitelj (on + mama) su nemogući.
najtužnije je što se mama na njega izviče ako se mi bunimo da su glasni. čini mi se kao da ženska ne kuži da je ona zapravo veći problem.