Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
Kad sam pročitala naslov teme, pomislila sam da se radi o teškom obiteljskom nasilju, narkomanima, alkoholičarima ili nečem takvom, a ispade da je to samo nervozna majka koja viče na živahnije (i očito ne baš disciplinirano) dijete.
Čak sam se i sama malo zabrinula, kako nas naši susjedi doživljavaju - ni mi nemamo tepihe u stanu, ja hodam u klompama, ok, stolce ne vučemo po podu, ali ponekad nešto negdje padne na pod. A sin mi doduše ne vrišti u stanu, ali baca malu lopticu u koš na vratima, igra se s lopticom u predsoblju, a bogme i svira svaki dan (srećom, ne svira trubu ). Ali susjedi nas još uvijek pozdravljaju, valjda nismo beznadni slučaj... samo se sad pitam, da nema i o nama negdje neka tema na nekom forumu
X

Mi smo isto malo teži slučaj, zahvaljujem svaki dan nebesima na susjedima. Nekad smo bili tako mirna i tiha obitelj, muž, ja i pas
To nas valjda spašava, jer svi imaju valjda takvu sliku o nama od prije, a danas, jao meni. Jedva čekam da porastu.
Mi smo uvijek svi bosi, ali šta to vrijedi, ne možeš ti to kad klinci krenu turirati, vrištati, svađati se, a tek demonstrativni hod bosim nogama po parketu starije kad se naduri, susjedima je dole ko da slonovi upravo prolaze Znam jer frendu iznad dođe ponekad nečak, užas samo što potrči preko stana, tako da ono, sve me više sram, ali šta ću ne mogu vezati djecu..Nije to tako naravno 24/7, ali sasvim dovoljno je sat vremena dnevno svaki dan sigurno ljudima koji žive dole, a vikendima nekad i dulje, a nismo negdje vani s njima.