Nitko od nas tamo ne živi, pa ne može suditi. Ako je žena 7 mjeseci trpila i pokušavala riješiti na lijep način, a situacija je i dalje ista, moje mišljenje je i dalje da treba nešto poduzeti. Da je neka normalna razina buke, vjerujem da bi se već navikla, a i prije je stan bio useljen, ali očito da buka nije bila tolika.
Ja sam svojevremeno živjela blizu aerodroma. Na svakodnevno polijetanje i slijetanje aviona sam se navikla, da ih nisam niti primjećivala, ali na prebučnog susjeda nisam nikad. Sva sreća, pa sam se odselila.

Ja bih prvo rekla konkretno ženi što me smeta i da očekujem da popravi situaciju. Možda joj do sad nisi rekla jasno, bez okolišanja i uvijanja. Lijepo: preglasni ste, mi ne možemo živjeti od vašeg deranja. Ako se situacija ne popravi, prijetiti policijom i socijalnom (sorry, ali meni je ovo svakodnevno izderavanje na dijete, koje sigurno traje godinama, ništa drugo nego zlostavljanje). Ako opet nema poboljšanja, pozvala bih, dal policiju, dal socijalnu... ne znam. Iskreno, kad gledam onu "policijsku ophodnju" (opet se reprizira), ovo mi spada u prosjek njihovih intervencija.
U međuvremenu, probaj malo amortizirati buku, nek ti radio radi doma (sama odredi koliko glasno), a ne da je potpuna tišina, pa i vikanje sa kata iznad možda neće odmah probuditi dijete.
... a da sam ja u pitanju, odavno bih tom dečku uzela tu loptu... i vratila mami. Svaki put. I zamolila je da ne viče na dijete, nego ga odvede na dječje igralište.