susjedi iz pakla

[spajalica]

vis ja se ne bi nikako usudila analizirati majku, ni kao prolupalu, ni kao nekulturnu, ni kao bilo sto. zenu ni cula ni vidjela, a ono sto znamo je da nije neugodna u komunikaciji 1 na 1 i da na sina vice svaki dan. no nemam pojma koliko puta je fina, njezna i pazljiva.

[Tanči]

vis ja se ne bi nikako usudila analizirati majku, ni kao prolupalu, ni kao nekulturnu, ni kao bilo sto. zenu ni cula ni vidjela, a ono sto znamo je da nije neugodna u komunikaciji 1 na 1 i da na sina vice svaki dan. no nemam pojma koliko puta je fina, njezna i pazljiva.

Pa da, nemamo pojma o ničemu.
Čuli smo samo jednu stranu priče, a ja pouzdano znam da su ljudi skloni pretjerivanju.
Policija, socijalna? Svašta.
Djeca su bučna, igraju se, trče, smiju...to je normalno.
Meni bi bilo nenormalno da ih se ne čuje.
Tko ima tanak san, nek zatvori prozor i živi dalje.
Ja stanujem dva metra od glavne prometnice i kad sam doselila mislila sam kako nema šanse da ikada zaspim u tom stanu.
Buka mi se činila strašna.
Auti, kamioni, cijelu noć.
I gle čuda, navikla sam.
Spavam bez problema uz otvoren prozor.
To je sve pozadinska buka koju ne doživljavam.
Isto kao i blizanci koji su stanovali iznad nas pa došla druga obitelj s curicom koja je stalno, ali stalno plakala i obožavala trčati u maminim klompama u ponoć.
I kaj sad?
Da odselim?
ILi ih prijavljujem?
ZA što točno?
Što hodaju po stanu ili što beba plače?
Pa to su normalne pojave u zgradama.
Tko se ne može nositi s time nek odseli u kuću gdje u krugu nekoliko kilometara nema žive duše.
Ima takvih mjesta u RH na biranje.

[zadarmamica]

Znamo samo jednu stranu.
A mozda je otvaracica teme neispavana mama male bebe.

[bubica27]

Citiram samo i ne mogu se načuditi napisanom:

Pa da, nemamo pojma o ničemu.
Čuli smo samo jednu stranu priče, a ja pouzdano znam da su ljudi skloni pretjerivanju.
Policija, socijalna? Svašta.
Djeca su bučna, igraju se, trče, smiju...to je normalno.
Meni bi bilo nenormalno da ih se ne čuje.
Tko ima tanak san, nek zatvori prozor i živi dalje.
Ja stanujem dva metra od glavne prometnice i kad sam doselila mislila sam kako nema šanse da ikada zaspim u tom stanu.
Buka mi se činila strašna.
Auti, kamioni, cijelu noć.
I gle čuda, navikla sam.
Spavam bez problema uz otvoren prozor.
To je sve pozadinska buka koju ne doživljavam.
Isto kao i blizanci koji su stanovali iznad nas pa došla druga obitelj s curicom koja je stalno, ali stalno plakala i obožavala trčati u maminim klompama u ponoć.
I kaj sad?
Da odselim?
ILi ih prijavljujem?
ZA što točno?
Što hodaju po stanu ili što beba plače?
Pa to su normalne pojave u zgradama.
Tko se ne može nositi s time nek odseli u kuću gdje u krugu nekoliko kilometara nema žive duše.
Ima takvih mjesta u RH na biranje.