neke situacije su grozne dok sami ne postanemo njihovi akteri
imaš malu bebu, vidjet ćeš kada ona malo naraste, pa počne trčati, skakati....
onda malo kriteriji olabave
ali definitivno se slažem da se košarkaškom loptom ne nabija po stanu
svatko tko je jednom imao tu loptu u ruci zna njenu čvrstoću i mukli, glasni zvuk kada udari u pod, da ne kažem da se cijeli pod strese
i to nije normalno
za to nema opravdanja
nema opravdanja za nabijanje nanulama po podu
još ako nemaju tepih
to je nešto na što se može utjecati
a sad, ako su oni po prirodi glasni
to će se teško promjeniti
susjed iznad nas svira klavir
i nabija nogom ritam ili neku pedalu, što god
tup, tup, tup
meni to ne smeta, iako se stvarno čuje
namćoru od MM da, i on bi se bunio
ja sam mu rekla neka se skulira, da mu nije palo na pamet (iako je jednom otišao, pa je dobio jezikovu juhu od mene, mislim buniti se na takve stvari)
a da dočaram kako je slaba izolacija, oni imaju mačke, i čuje se noću, kada nema drugih zvukova koji bi to prikrili, kako mačke trče po stanu, čuje se grebanje capica
trenutak kada je MM prihvatio pod normalno udaranje ritma je bio kada je naše malo dijete, naša mila dobra i draga djevojčica stasala dovoljno da počne trčati
e tu smo zahvaljivali susjedima ispod
MM zna reći da su gluhi, pokojni susjed je i bio, susjeda nije
ali su se pravili gluhi
nikad ni riječ nisu rekli
tu i tamo, kada bi se vidjeli u liftu, rekla bi susjeda "a vaša mala se do kasna čuje"
mi bi se ispričali ako smo glasni, ona bi rekla "maaaa neeeeeeeee"
tek sada, kad je dijete veliko, susjeda zna reći "susjeda, kako je vaša mala sada krasna, velika, dobra, pristojna, pa prekrasna, a kada se sjetim......"
hvala susjedi
 |
|||
Odgovori s citatom
aleksandra70vanja prvotno napisa
