Lako je svima nama pametovati što bi i kako bi. Jedno su normalni zvukovi susjeda u zgradi, a nešto sasvim drugo ovo o čemu pričaš. U potpunosti te razumijem. Ja sam živjela ispod 2 hahara koji kad roditelja nije bilo doma su lovili jedan drugoga, vikali, galamili, skakali sa svojih metalnih stepenica koje su vodile njima u potkrovlje, nabijali stolcima i vratima... Kad bi ta buka krenula to je bilo ko da netko baca komad namještaja na pod, a kad bi skakali sa stepenica, tresli su se zidovi.
Kćer mi je imala 6 mj. i 3x sam ju uspavala i ona se 3x budila, bila nervozna i cendrava jer nema mira, ja na izmaku snage, još sam se spremala na put... I nazovem ja roditelja da mu velim nek veli dečkima da se malo smire jer mi stalno dijete bude da je gore buka ko da razbijaju stan... A on mene napadne s kojim pravom ja njega uznemiravam. Onda su se MM i njegova žena zatekli u ugodnom razgovoru na stubištu pa nam ona pozvala policiju da joj on prijeti... Pa vi recite što se iz svega izrodi...
Mi smo otišli živjeti u kuću, gdje imamo fine i mile susjede i uživamo u svom miru. A oni? Muž pobjegao od žene i dice... sad su već veliki i ne bi se začudila da su delikventi. Uguravali su nam žvaku u bravu auta, grebli ključem vrata, ljepili ventile na gumamama...