Da protisnem i ovdje dve - tri, upoznajte mene, susedu iz pakla, ...
Došla sam u novi stan pred godinu i tri mjesca. Mjesto nije idealno, ali što se može moj bože, sada ne bih nikuda dalje išla, napokon sam se opustila.

U međuvremenu, vikendima se družim s frendicom, na terasi, kad su djeca s ocem. Smijemo se, prepričavamo probleme s bivšima, tračamo, psujemo, popijemo pivu dvije, zapalimo. Nekad se to otegne do 1-2 u noći. Budemo i glasne, ne kažem. To tako ide već godinu dana. Dva tri puta smo imale umjereno glasnu glazbu, s računala, u stanu, ne znam koliko se čuje kroz zid.

Prethodno su kat iznad bili par, oboje alkosi i vrlo glasni, prvi dan se izgalamio na mene i djecu jer ga je smetala buka moje djece, mada su to vesela djeca koja redovito idu u 8-9 sati spavati, bude se u 7, sve po pravilu, dakle, ko švicarska ura.

Preko dana mi se zna desiti da puknem i izgalamim se na njih, kad se natežu i istuku pa svi skupa plaču, nekaj je jače od mene, krenem urlati. Moj subjektivni dojam je da se dešava rjeđe nego prije jer su mi se u međuvremenu razriješile neke privatne stvari pa sam manje u grču.

Psujem često, obilato, sočno. Smijem se grlovito i u valovima, čak i sa sobom, dok gledam Netflix.
U starom stanu sam znala nabiti slušalice u uši i pjevati. Tokom dana, ne toliko noću. Više to ne radim. Neš je crklo u meni, ne pjeva mi se.

Preko je fitnes klub iz kojeg trešti glazba, nekad u 9 navečer tek krene. Pitala sam susedu što je s tim, mahnuli su rukom u stilu što se tu može, već smo navikli.

Pitala sam je za ludog suseda, mahnula je rukom, a jbg, što se može. Nemreš sve krive drine promijeniti.

Nerijetko se razgalame još rulja navijača kada slave po obližnjim krčmama, lokalni pijanci i tako. Izvora buke je na izvoz, nisam samo ja. Okej, može se reći, izlike, ... izlike

Tako da sam si zaključila sljedeće: ovdje su ljudi ležerni, ne smeta im buka. Jedno vrijeme su susede pokušavale graditi neki odnos, donašanje bespotrebnih stvari, zapričavanje, guranje nosa, i tako, ali ja sam introvert i namćor, smenum se teško gradi išta. Posebno kad se osjećam u škripcu jer ne smijem podići glas na djecu bez da me se zakuje na stup srama kroz "idem ti pomoć savjetom". Komentari poput "nikad nisam galamila na svoje". Pokušaji da se popravi moje roditeljstvo od nekog tko ne zna što je troje male djece, sama.

U međuvremenu, sused je prestao galamiti u gluho doba, sad to nekad čini njegova žena.
Drugi susjed iz zgrade koji mu je glumio policajca se preselio.

Sad smo ostale ja i moja galama. Počeli su mi dolaziti prije nekih pola godine. Dva puta za djecu, jednom za glasno pričanje u stanu u četiri ujutro, onda za galamu na djecu u ponoć kad mi je najmanja protestirala da ona neće spavati odvojeno, pa sam pukla i počela se prepirati s djetetom - hoćeš, neću, hoćeš, neću.. s tim da mi je glas nekad užasan, oštar i antipatičan, svjesna sam toga. Zatim su mi došli sad već četvrti put za glasno pričanje na terasi - navodeći da se to događa svaki tjedan, što nije točno jer sam u mjesec dana samo triput ugostila ikoga kod sebe. Osim ako ne računamo dječju graku u podne kad je bio rođendan.

Ranije sam češće imala goste, bila sam glasnija, sada sam to smanjila, ali tek sad mi prigovaraju svaki put. Čudi me gdje je bila ta tolerancija čitavih godinu dana, i paf ... imam svoje pretpostavke,

1 - više ne uspijevaju trpjeti "buku" (nije da imam zvučnike i puštam glazbu kao primjerice fitnes klub prozor do),
2 - treba im novi negativac, ne pomaže saznanje da imaju whatsapp grupu stanara zgrade
3 - ja sam "normalna" i dam se urazumiti pa svatko može na meni vježbati asertivnost,
4 - suseda je stekla zaključak o meni i frendici na osnovu onog što pričamo,
5 - vremena su teška i ljudi su napeti

Moj sljedeći korak je da si stavim alarm na telefon kad otkuca 22 selim se unutar zida i pričam tiho.

Kad bih bila bezobrazna rekla bih, od tolikog buljenja u tv su zaboravili kako je to pričati s nekim. Rijetko se desi da čujem glasno pričanje kroz zid kad im dođu gosti, i nije ništa što bi me smetalo u gluho doba noći kada spavam, osim ako mi san nije toliko krhki i opterećena sam mišlju što moja susjeda čudakinja sad izvodi.