susjedi iz pakla

[Freyja]

Mislim da je toj mami iz Konzuma u tom trenutku bilo puno gore nego svima koji su pored nje "ispaštali". Ni najmanje ne podržavam urlanje i ispade bijesa na djecu, ali tko zna kakva je pozadinska priča.

Nedavno sam i ja imala scenu u trgovini s najmlađim. U biti, ukratko, njegove slušne aparate kontroliramo preko mobitela. Meni se ispraznila baterija, power bank ostao u drugoj torbi, a sat koji je spojen sa svime u hodniku na polici. I nisam mu ih smanjila kad smo ušli s ulice u trgovinu i to mu je smetalo. Mogla sam odmah na njima smanjiti glasnoću, ali kretao bi u plač čim se približim rukom pa sam mislila dobro, izdržat će jedan šoping s neprilagođenim aparatićima.

E pa nije izdržao. Urlao je. I namjerio se na neke sušene jagode u vrećici. Pa prvo nisam htjela uzeti jer je izmišljao bezveze, što će njemu sušene jagode, nikad to nije ni jeo. Pa mi je T. rekla molim te kupi mu, svi nas gledaju!

I zaista nas jesu svi gledali. Ja sama s njih troje, on urla, ne znam riješiti problem osim da uzmem te glupe jagode, eno ih stoje još u kuhinji, nisu ni načete. Uz pokušaje smirivanja malog, pratim L. da ne bježi jer je počeo trčati.

Ne odgajaju se sigurno djeca ni ovako, ali ja tad uopće nisam mislila na odgoj djece nego na to da je svekar umro četiri dana ranije, da sam morala s njih troje u trgovinu jer ih nemam kome ostaviti, da moram bit stup koji drži i muža i svekrvu i djecu i da me stvarno je*eno svi gledaju umjesto da gledaju svoja posla ako već ne mogu pomoći.

Nikad se ne zna kroz što netko prolazi. Šokirani i osuđujući pogledi stranaca sigurno neće pomoći. Naravno da su svi htjeli svoju djecu, ali to ne umanjuje činjenicu da ih može biti izazovno odgajati. Nisu to ni zločesta djeca ni nesposobni roditelji (barem u većini slučajeva, vjerujem), nego činjenica da ne možemo svaku situaciju uvijek savršeno iskontrolirati.

Ah, Riri, uzalud se trudiš. Zar očekuješ da to shvati osoba koja je zbog one tamo neke nesposobne mame (koja očito ne zna odgajati svoju djecu) jučer ispaštala u Konzumu. I sve je to zaključeno na temelju jednog slučajnog susreta s njom.

Što se Žute tiče, nemam što dodati jer ste više-manje već sve napisale.
A što se tolerancije tiče... neki dan u Klovićevoj gledam neku gospođu kako pokušava izići iz auta na jedvite jade i ponudim joj pomoć. Ona sva sretna prihvaća moju ruku i zahvaljuje mi (poslije sam vidjela da je imala jednu štaku). Koji dan prije vidim da se jedna mama koja je imala bebu u kolicima sva spetljala ispred vrata neke trgovine i ja joj požurim otvoriti vrata, a ona grakne na mene u stilu da njoj nikakva pomoć ne treba. Meni je bila tako smiješna njezina reakcija da sam se jedva suzdržala da se ne počnem smijati, ali joj ništa nisam zamjerila jer sam joj valjda bila kap koja je prelila čašu - tko zna zbog čega. Sigurna sam da u nekim drugim okolnostima ne bi tako reagirala. Tako da...ne treba reagirati ni zaključivati na prvu.
Ali ako imaš susjede poput onih koje ima mitovski i sl., tu više nije riječ o nečijem lošem ili teškom danu...samo ostaje pitanje što se u tim okolnostima uopće može napraviti...