Riri, odakle tebi zaključak da ja osuđujem?
Čemu to?
I sve ostale etikete koje si mi uspjela prilijepiti?
Ok, tvoje dijete ima teškoće.
Gle čuda, ima i moje.
Pisala sam godinama što sam sve prolazila s njom i kako sam se nosila sa svime.
U svom podužem radnom stažu sam radila i s djecom s teškoćama od adhd-a do down sindroma i još svega manjega od toga. I išlo je. Konkretno oboje te djece su se jako vezali uz mene i htjeli su samo sa mnom biti.
E pa sad da nisam valjala, vjerojatno ne bi.
Ali to je sve nebitno za ovu priču koju uporno meni namečeš.
Ponavljam, da si bliže, došla bih i pokušala s djetetom oprati rukice za početak. Ne na silu. Već da on to sam učini.
Možda bih i uspjela. Do sad uvijek jesam. I ne zaboravi, djeca će prije poslušati nekoga sa strane isto kao što će kod susjeda pojesti varivo, a doma ni u ludilu.
I ne, niti ikome ovdje želim išta loše, niti namećem jer mi je sve ovo zapravo nebitno i pomalo se osjećam glupa što svoje dragocjeno slobodno vreme trošim ne bih li nekome pomogla tko tu pomoć ne želi, već shvaća kao napad.
Sretno svima.
Over and out.


Sent from my iPhone using Tapatalk