ne bih ovaj mir unatoš šarolikom društvancu mijenjala za cijelu zgrdau da mi netko pokloni
ovi moji su zapravo ok. ljudi koji ne diraju, ne zapitkuju, ne tlače
nisu zli susjedi i enmamo problema a kuće su nam odvojene da ne moram nikoga ni vidjeti ako neću
dvorište od 1500 kvadrata mi daje prostora za sve
spasila sam se kad smo odselili iz samog centra iako smo i sad udaljeni 5 min. hoda doslovno
više ne mogu zamilsiti da slušam kroz zidove tuđi život, stišavam sebe i druge, pazim kad uključujem fen i tako redom
ovo je potpuna sloboda, a o stvarima koje mogu raditi a koje meni znače neću ni počinjati (povrtnjak, grmovi bilja, ruže, dalie, trampolin bazen za djecu ljeti, rekete)

meni to pun znači a nekom drugom možda bi bilo tlaka
hoću reći da sam presretna sa svpojim stilom života iako sam dijete iz centra i veći dio života živjela u stanu
ali ta me skučenost stanova nekako pritiskla i činila da se osjećam "zarobljeno"
i vapila sam za prostranstvom, dvorištem i slobodom koju nosi kuća