Potpisujem Špelkicu. Mi smo isto posvojili "stariju" curicu (nepunih 5 godina je imala) i ne osjećam žaljenje što nije sa mnom od kad je bila beba. Možda jesmo propustili prve korake i prve riječi, ali puno je prvih "puta" imala s nama (naučila voziti bicikl, čitati, pisati,....) i puno će još prvih stvari napraviti s nama tako da žaljenja nema.Znam da puno parova želi malu bebu kako bi proživjeli sve s njom, ali sjećam se kad mi je S prvi put rekla mama, bila sam ponosna, srce veliko ko kuća. Ako ništa drugo kad posvojite starije dijete i ono vam kaže mama/tata znate da govori vama, a male bebe kad prvi puta kažu mama ne možete biti sigurni jel govori vama ili plišanoj kravi na ormaru (biološka kćer je i tikvicu zvala mama)