Dobrodošla u klub!Mojca prvotno napisa
Ona je i dalje Pipi.
Sve više i više... sad joj odjeća nije nužna... kikice više ne nosi da bi bila Pipi... eventualno neku haljinicu koja glumi pregaču... ali krenula je druga serija poistovjećivanja: želi letjeti kao Pipi, želi pobjeći od kuće... (I tata bi, sine...)
A jučer me je prvi put i zmuljala. Došli smo doma, dok ja skidam cipele, jaknu, tražim nešto... kao i milion put do sad, ona kaže da ide dedi (na prvi kat) ali ode u naš stan (tavan)... dođem nakon 10 min po nju kod dede, a nje nema. A ona lijepo sjedi za svojim stolićem u našem stanu na tavanu i smijulji se.
Skeniram stan u potrazi za štetom , za kuhinjskim stolom nema jednog stolca, gledam di je... u spavaćoj, dogurala ga je do komode, popela se, izvadila Canesten iz najviše ladice i njime si namazala čelo.Sreća Canesten je vrhunac medicine u toj ladici.
Pa ti si me prevarila, rekoh... zbunjena jer je ovo prvi put da me zmuljala... i nisam ništa dalje rekla do navečer kad smo pričali o prevarama...
Inače je jako samostalna, sve kuži, da ju netko tko nikad nije bio kod nas doma čuva mogla bi mu dati upute di je što i sl... nema ograničenja pristupa ničemu i nikad nije napravila nikakvu štetu, niti sebe dovela u opasnost.
Kako to korigirati, a pritom ne narušiti njenu samostalnost, podržati želju da bude sama... ne bi sad kad ima skoro ti i pol godine po prvi put micati potencijalno opasne predmete...
Ok, razgovori o opasnosti, to ionako imamo... koje slikovnice bi mogle pomoći?
Kako ste rješavali slične situacije?
Pipi ili ne - ovo ti je TIPIČNO ponašanje za ovu dob. Količina muljanja (zapravo bujne mašte) ovisi o karakteru i konkretnom djetetu. Moj stariji jedva da je to radio (ne mogu se ni sjetiti, ali ne zato što nije, nego zato što su njegovi sitni ispadi u potpunosti zasjenjeni prebujnom maštom mlađeg mu brata). On je kao mali teško prepoznavao granicu između izmaštanih stvari i "grube stvarnosti". I danas taj ponekad zna zafrkavati.
Ništa posebno ne moraš činiti što već nisi - čitaj joj bajke (gdje se vidi kako je netko nekoga prevario i kako je zbog toga prošao - recimo Pepeljugine sestre, iako je to možda malo prerano...)
Evo priče o lažljivoj djevojčici (iz udžbenika hj ili treći razred - što govori da većina djece ima tu fazu kad ne zna granicu stvarnosti i mašte, a osim toga moraju još i istražiti kako njihovi bližnji reagiraju na muljanje):
Cijeli udžbenik imaš ovdje (pa proberi, ima zgodnih pjesama i priča):
Lažljiva djevojčica
Svi su u našoj školi poznavali Ivu. Išla je u treći razred i, osim što je bila najbolja učenica, bila je i najveća lažljivica urazredu. Svi su njezini prijatelji znali koliko voli izmišljati i lagati te joj nikada nisu previše vjerovali.Upravo je zbog toga Iva bila vrlo nesretna. Na njezine doživljaje uglavnom bi svi odmahivali rukom i odlazili smijućijoj se. Ostajala bi sama i kajala se što je uopće ikada nešto slagala, iako su joj namjere uvijek bile dobre. I njeziniroditelji znali su dobro kakva je...
Prve večeri zimskih praznika Ivini su roditelji bili pozvani na rođendansko slavlje njezina strica. Budući da je Ivaveć bila dovoljno odrasla, roditelji su odlučili da će posljednji put, prije negoli nešto drastično poduzmu, poklonitipovjerenje svojoj djevojčici.– Sigurno nećeš sama izlaziti? – pitala ju je mama.– Ne, ako ti tako kažeš – odgovorila je Iva.– Strogo ti zabranjujemo da sama noću lutaš ulicom. Jasno? – još jednom ju je upitala mama.– Da – rekla je Iva i roditelji su otišli svojim putem.
Najprije je Iva pogledala svoj omiljeni film s videokasete, a potom prišla prozoru. U dvorištu su roditelji ostaviliupaljeno svjetlo, tako da je jasno mogla vidjeti mačkicu koja se sklupčala ispred ulaznih vrata. Nije to bila njihovamačka, ali Ivi je bilo žao ostaviti je na hladnoći. Otvorila je vrata, no mačkica se uplašila i pobjegla. Kako bi jeprizvala, Iva je pošla za njom i mijaukala. Mačkica je stala i dopustila djevojčici da joj priđe. Iva ju je uzela i brzoutrčala u kuću. Nahranila ju je i smjestila u svoju sobu te se ponovno vratila videokasetama. Odgledala je jošjedan film, a tada su došli i roditelji.–
Onda, Iva, jesi li izlazila? – upitala je mama.– Ne – odgovorila je djevojčica.– Ali tvoje se stope jasno vide u snijegu što je upravo prestao padati. Opet si slagala – izgrdila ju jemama. Iva se, baš kao i mačkica na hladnoći, sklupčala u naslonjaču.– Da – prvi put u životu Iva je priznala da je slagala. – Slagalasam, ali i ovoga puta sam to učinila iz dobrog razloga– rekla je i ispričala kako je pomogla mačkici.Ispričala je i ono zbog čega je sve dosad lagala iobjasnila kako to nikada nije činila iz sebičnihnamjera.– Ne lažeš li i sada? – pitala ju je mama, iakoje znala da je Iva ovaj put iskrena. Sve to Iva jesljedećih dana ispričala i svojim prijateljima.– Vidiš kako su u “laži kratke noge” – rekla jojje baka. – Odao te snijeg. To ti je samo dokazda više ne smiješ lagati.
Autor: Denis Mazur
http://www.medioteka.hr/portal/sadrz...3_udzbenik.pdf
 |
|||
Odgovori s citatom