danči
kako te razumijem. i mene uhvati malodušje, pogotovo u trenucima kada čekaš da se nešto dogodi a ništa se ne događa
tako je meni ovih dana, čekam neki mail ili poziv i najradije bih išla babi gatari da mi kaže hoće li se to dogoditi ili ne
i onda me pere takva anksioznost da bih najradije digla ruke od svega
onda skužiš da ti u životu ustvari najviše treba strpljenja
ja sam jučer bila baš takva, došla s posla i legla na kauč i jadala se mužu i onda se digla i napravila onaj grozni JRC 4 i stvarno sam na trenutak dok taj užas traje zaboravila na sve ostalo
danas je opet nova runda malodušja, al sredit ću je istim oružjem

spajka, drži se!

sasa, jel curka bolje?